Iako se sada lektira više tako ne zove, već ju nazivamo djelo za cjelovito čitanje, lektira je izraz koji kod većine ljudi izaziva fizičku reakciju. Svi znamo da ona nije osmijeh na licu, nego bore na čelu od brige i straha bez obzira na to jeste li učiteljica koja mora ispraviti bilježnice pune lektirnih zadataka, roditelj koji sa svojim djetetom piše lektire cijeli vikend ili dijete koje prvo pita koliko knjiga ima stranica, a onda kad pročita danima piše lektiru u svoju bilježnicu.

Kao učiteljica željela sam prekinuti začarani krug. Znala sam da imam tu čarobnu moć. Želja mi je bila da učenici počnu više čitati lektiru, a manje ju pisati. Moje je iskustvo prije promjena vezanih uz lektiru bilo da učenici petih i šestih razreda uglavnom čitaju lektire, ali ulaskom u pubertet i povećanjem broja nastavnih sati, lektira postaje najtraženija riječ na tražilici Google. To me jako ljutilo i rastuživalo jer sam znala da nisu pročitali lektiru, iako su ju imali napisanu.

Čitanje je najvažnije

Učenici koji čitaju knjige lakše se usmeno i pisano izražavaju, imaju manje pravopisnih i gramatičkih pogrešaka, emocionalno su zreliji te imaju razvijenu maštu. Uvijek postoje učenici koji ne vole sjediti i čitati satima. Cilj mi je bio i njih potaknuti i uključiti u lektiru. Pouzdano znam da je svako dijete darovito. Djeca koja nisu voljela čitati bila bi dobra u crtanju, međusobnoj komunikaciji i vodstvu drugih učenika ili su bila znatiželjna i aktivna u igrama.

Sve je počelo mojim uključivanjem u Facebook grupu Kreativni pristup lektiri. Tamo sam vidjela kako učitelji na najrazličitije načine s učenicima obrađuju lektirno djelo. Ono što sam prvo primijetila je bio veliki broj radova i osmijeh na licima učenika. Željela sam to na svojim satovima! Ohrabrena i vođena idejama struke, krenula sam i ja. Počelo je „Povjesticama“. Knjiga je pisana zastarjelim jezikom i djeci dosadna i nezanimljiva, a obvezna je lektira u šestom razredu. Podijelili smo se u timove i svaki je tim dobio jednu priču. Imali su zadatak napraviti kratki igrokaz prema radnji u priči. Sami su osmišljavali tekst, dijelili uloge i osmišljavali scenografiju i kostime. Nisam znala što mogu očekivati. U tom razredu je nekolicina učenika imala mnogo negativnih ocjena iz lektire do tada i često je izbjegavala čitanje lektirnih djela.

I to se događa: lektira bez muke

Baš svi su pripremili zadatak

Kada je došao dan predstavljanja rezultata, očekivala sam da će biti grupa koje nisu ispunile zadatak i bila sam spremna dati im više vremena, jer sam željela da se svi u konačnici osjećaju uspješnima. Po dolasku u školu vidjela sam da je ispred učionice nekoliko velikih rekvizita izrađenih od drveta, moje je srce počelo podrhtavati. Ulaskom u razred obavijestili su me da su svi pripremili zadatak. Bila sam uzbuđenija od njih. Kad smo posložili stolce i sjeli u publiku grupe su se izmjenjivale uz veliki pljesak. Koristili su projektor kako bi prikazali crkvu u pozadini, imali su velika drvena vrata i drveće, bili su maskirani u vražićke i bake. Mogu vam samo reći kako je oduševljenje učenika i mene bilo nevjerojatno. Svi su zaslužili odlične ocjene, pa je nakon toga radost bila još veća. Sat lektire bio nam je najbolji sat tog mjeseca!

I to se događa: lektira bez muke

Nakon toga smo u tom razredu podijelili ulomke i radili lutkarske predstave. Rezultat su bile maštovite lutke izrađene od papira i drveta, legići u ulogama, likovi izrađeni od plastelina, likovi napravljeni od kuhača…  Kreativnu lektiru polako sam uvela u sve razrede. Zadatak je ovisio o njihovu uzrastu. Izrađivali smo alternativnu naslovnicu knjige, plakat za kazališnu predstavu, pismo likova, igrokaze, razredne sudnice, plakate s književnim superjunacima, oslikavali smo majice citatima, umne mape, stripove, klikolovke… Sve te ideje pronašla sam u knjizi Kreativni pristup lektiri naklade Ljevak prema kojoj je nastala grupa koja me potaknula na prvu kreativnu lektiru. Ideje sam dorađivala i mijenjala ovisno o razredu u kojem se odvijala lektira. Lektira nam je postala omiljeni sat u mjesecu i baš ju volimo. Crtamo, glumimo, izmišljamo, govorimo, predstavljamo. Maleni je korak dovoljan za veliku promjenu. Nadam se da će sve više učitelja pokušati s barem jednim kreativnim satom lektire jer nakon njega neće stati. Nakon ove knjige pročitala sam te toplo preporučujem knjigu Čitanjem do (spo)razumijevanja Anite Peti-Stantić također u nakladi Ljevak. Tamo je detaljno objašnjen proces igre kao važan u razvoju svih vještina pa tako i čitateljskih.

I to se događa: lektira bez muke
Ako ste roditelj čije dijete ne voli lektiru, okušajte se kod kuće u nekom od ovih kreativnih zadataka, sigurna sam da će im to biti odlična motivacija za čitanje. Primjerice, u knjizi Kreativni pristup lektiri ćete pronaći mnoštvo ideja za igre i zadatke nakon pročitanog djela koji su djeci dovoljno zabavni te ju toplo preporučujem svima koji vole djecu. Igrajmo se čitanja!

Tekst: Danijela Miklec, učiteljica, kolumnistica, voditeljica Fora priča za djecu svih uzrasta, vlasnica zeca BEzaBU

Foto: osobni album