Bojanke me 'bodu u oči'

Obožavam dječje crteže. I uživam u promatranju kako djeca crtaju i što crtaju. Crtež je jedna vrsta ogledala djetetovog razvoja. Crtež je odraz djetetovog doživljaja i shvaćanja. I zato volim promatrati crteže i crtanje. Crtež uvelike pomaže u razumijevanju djeteta. Nadalje, vrlo česta pojava su bojanke. Bojanke su po meni jedan neadekvatan poticaj za dijete. Sputavaju djetetov razvoj, ne dozvoljavaju spontanost, ne potiču kreativnost, ukalupljuju dijete. I još jedan problem koji sam uočila vezan uz crtež, a to su odrasli koji uče djecu crtati. Toga, na žalost ima sve više i zato sam odlučila pisati o tome. I priložiti neke od crteža djece kako bi vam pojasnila važnost crteža i razumijevanje crteža.

Djeca počinju crtati spontano, ničim izazvano

Kad dijete počinje crtati ono crta spontano, ničim izazvano. Prvo su to šare, no nisu to obične šare. Jer kad pitate dijete ono će vam točno znati reći koja šara što predstavlja. Događa se da dijete nacrta jedno oko jer dijete ne zanima broj i izgled već funkcija. I zato je važno poštivati djetetov crtež i izražavanje. U tim trenucima često se ispravlja djecu. Pa dobro koliko ti očiju imaš? Dijete jako dobro zna koliko ima očiju, no njemu je trenutno važna funkcionalnost i sposobnost. I upravo je to jedan od zadataka likovne umjetnosti uz razvoj vizualne, prostorne inteligencije, motoričke sposobnosti i mašte. I onda dijete u ruke dobije bojanku! Pitam se zašto? Što je to korisno u bojankama? Odgovore koje sam dobila su: Jer tako vježba grafomotoriku. Kontrolira rad ruku (ono da ne ide preko crte). Djeci su lijepe i ih vole.

Bojanke su lijepe

To je rečenica koju najčešće čujem kao obrazloženje zašto se djeci daju bojanke. Lijepo je relativan pojam. Ono što je vama lijepo, ne treba biti i drugima. Većini djece je lijepo ono što je i roditelju lijepo jer dijete uči po modelu ponašanja. Ono što je važno za dijete je proces učenja, stvaranja, izražavanja. Sa samim procesom dolazi i rezultat. I to je dio koji treba pohvaliti. Pohvalite trud, kreativnost, upornost. Lijepa bojanka. Lijepo si to obojao. Ti to možeš još ljepše obojati, znam ja to. Kakvu poruku dijete dobiva ovim rečenicama? Želite li dijete naučiti da je važan estetski dio? Ili smatrate da je važniji proces razvoja i učenja?

Djeca vole bojanke

Djeca idu linijom lakšeg otpora i uvijek će se potruditi da linija lakšeg otpora bude još lakša. To je prirodno i normalno. Ispitivanje granica u odgoju ide u nedogled. Prvo traže šablonu, a onda još žicaju Daj mi ti to oboji. Želite li dijete naučiti da sve dolazi na pladnju? Bojanke su jedna mala stvar koja djecu tome uči. Druga stvar je da bojanke djeluju na sputavanje kreativnosti i poticanje šablonizma. Smatram da je predškolsko doba jedino doba kad dijete može biti ono što želi: maštovito, kreativno, slobodno, posebno, opušteno, bezbrižno. I to je potrebno razvijati i poticati. Jednostavno je. To se ne uči, to dijete ima prirodno u sebi. Samo je važna uloga odraslih u pružanju poticaja, igračaka, materijala. Većina igračaka rade sve same. Dijete treba samo stisnuti gumb. Što je tu kreativno i poučno? Poticaje za razvoj mašte i kreativnosti najčešće ne trebate kupovati. Priroda nudi razne poticaje za razvoj kreativnosti i mašte. O kreativnosti i važnosti sam već pisala što možete pročitati ovdje.

Vježba grafomotorike

Svakako da dijete treba vježbati grafomotoriku koja mu je kasnije potrebna za pisanje. Crtanje je jedan od načina kojim dijete razvija grafomotoričke sposobnosti. Istina je da i bojanke potiču taj dio razvoja no uvelike i sputavaju cjelokupni razvoj djeteta što sam već pojasnila. Djeca imaju veliku potrebu za crtanjem. Probajte izbrojati koliko crteža dijete dnevno nacrta? Ili ono kad iz vrtića doma donese bunt papira. Ali to za dijete nije bunt papira, već mnoštvo crteža. Često crtaju jer je to jedan od načina komuniciranja, izražavanja misli, osjećaja, želja, potreba. Može li to bojanka pružiti djetetu?

„Kontrola rada ruku“ ili „da ne boja preko crte"

A zašto ne smije otići preko crte? Zašto dijete mora biti unutar okvira? Naravno da treba poticati rad i vježbati kontrolu motoričkih sposobnosti i koordinaciju pokreta. Ono što želim reći je da pustite dijete da samo crta. Kako će rasti i što više crtati, tako će se razvijati i motoričke sposobnosti. Da bi djelovali na „kontrolu rada ruku“ trebamo poticati razvoj krupne i fine motorike. To su jedne od najvažnijih vježbi za djecu predškolske dobi. Dijete nećete naučiti bojiti do crte i crtati po zadatku ako ono nije samo spremno i zrelo, tj. motorički sposobno.

Učiti djecu kako crtati

Kad „učimo“ dijete crtati tako da ono kopira ili gleda što smo mi nacrtali zbunjujemo ga i kočimo razvoj njegovog likovnog izraza. Isto tako namećemo mu svoj način izražavanja. Svako dijete i svaka osoba je individua za sebe. I to treba poštivati. Svatko će nacrtati najbolje što može. I to treba pohvaliti jer tako ćemo utjecati na razvoj emocionalne inteligencije djeteta. I mene djeca traže da im nacrtam auto ili neku bubu. Potičem ih da prvo pokušaju sami. Najčešće odgovaraju: Ja to ne znam. Ja to ne mogu. Idu linijom lakšeg otpora. I tu je važan pristup djetetu. Ako dijete želi crtati npr. neku životinju onda pronađite fotografije te životinje u knjizi ili na internetu. Fotografija pruža puno više od clip art varijante ili animiranog prikaza. Ako želite potaknuti kreativnost i maštovitost, onda najčešće ni ne treba davati upute. Djeca su sama po sebi vrlo kreativna i nevjerojatno maštovita. Za likovno stvaralaštvo djetetu nije potrebna intervencija odraslih. Odrasli se uključuju u likovno stvaralaštvo djece kroz stvaranje uvjeta i bogatu ponudu likovnih materijala, ali i kroz diskretan i nenametljiv način ukazivanja na mogućnosti koje likovno stvaralaštvo nudi. Svako dijete je umjetnik, no problem je kako ostati umjetnikom nakon što dijete odraste. Kao dijete sam crtao kao Raphael, no kad sam odrastao trebao mi je cijeli život da ponovno počnem crtati kao dijete. (Pablo Picasso)