Reforma školstva - što zapravo donosi?

Ovih se dana spominju reforme u školstvu. Oni koji znaju da radim u školi pitaju me „Hoće li uistinu škola biti drugačija od jeseni?“ Ni sama ne znam što bih im odgovorila. Od početka godine učitelji sudjeluju u on-line platformi na kojoj imaju dodatne pedagoške materijale i primjere. Rješavamo zadatke i ulažemo u to puno svog vremena. Puno je truda uloženo u čitav sustav Loomen i zaista postoji volja za pozitivnim promjenama.

Konkretno, u predmetnoj nastavi, višim razredima, nastava hrvatskoga će dobiti nove udžbenike i smjernice tek za peti razred, a ostalo ostaje kao i ove godine. Reforma se počela događati kada su učiteljima na aktivima davane smjernice da se ne ocjenjuje domaća zadaća ili da se ne pišu ispiti iz lektire. Govorim konkretno za hrvatski jezik koji predajem. Čini mi se da promjena stiže, ali postupno. Za nju nam nisu potrebni niti tableti niti pametne ploče. Ona se događa u glavama učitelja koji se otvaraju za neku novu nastavu koja će biti kreativnija, praktičnija i modernija. Službeno se učiteljima daju veće slobode vezano za izbor materijala za poučavanje. No, to smo zapravo imali i ranije. Bila je velika hajka na lektiru, ali sasvim neopravdano. Oduvijek su postojali zadani obvezni lektirni naslovi i oni izborni. Tako je i sada, samo što je sloboda izborne lektire povećana pa šestaši mogu pročitati krimić koji ih zanima. Neki obvezni naslovi su, po mom mišljenju, nespretno izabrani, ali preživjet ćemo i tih nekoliko knjiga.

Zaključne ocjene - kamen oko vrata

Već se godinama provodi ideja da se nastava mora prilagođavati te se treba pratiti individualni napredak svakog učenika. U praksi će to sad biti lakše jer će jedan šesti razred u kome su učenici prilično živahni i kreativni moći čitati neku laganiju temu, a u drugom će šestom razredu biti nešto zreliji naslov. Iz svog dugogodišnjeg iskustva u nastavi i razredništvu, smatram da bi prava reforma u korist učenika bilo ukidanje zaključnih ocjena po završetku nastavne godine. Zaključne mi se ocjene čine kamenom oko vrata sustava. Dovode do toga da se učenici trude u svim predmetima imati dobre ocjene. Ili, dovode do toga da učenik postane demotiviran jer je neuspješan u nekom predmetu pa izgubi volju za školom i učenjem.

Smatram da je zaključna ocjena tek odličan alat ucjene. Sigurna sam da bi naše škole imale puno zadovoljniju i uspješniju djecu da je za upis u tehničku školu moguće imati lošiju ocjenu iz hrvatskoga ili povijesti. Možda bi učenik uložio trud i energiju u matematiku koja mu zaista ide i ostvario zavidne rezultate na državnom natjecanju da ne mora učiti kemiju ili engleski koji mu ne idu i koji ga ne zanimaju. Ukidanje zaključnih ocjena ne iziskuje nikakva materijalna sredstva, samo birokratski redak papira, a učinila bi tako puno za našu djecu. Opći uspjeh nikako ne bi trebao biti vrednovan pri upisu u srednju školu. Neka to bude prvi korak korjenite promjene.

Tekst: Danijela Miklec, kći, učiteljica, mama u jednoroditeljskoj obitelji, vlasnica zeca BEzaBU

Foto: Profimedia