Nisam nikad u životu patila od „dosadnomijeoze“. Nisam, srećom, upoznala taj pojam u praksi. Pomalo me i užasava kad čujem iz usta odrasle žene da joj je dosadno. Kako to uopće može biti? Naravno da ne uživamo sve u istim stvarima. Neke funkcioniraju bolje kada nisu zaposlene i imaju slobodno vrijeme na krojenje po želji. Druge pak bolje funkcioniraju pod pritiskom, kada ne znaju što bi prije od toliko toga što se mora ili može. E, tu ide ona razlika, moranja i želje, na kojoj se mnoge spotaknemo i izgubimo crtu koja ta dva pojma dijeli pa sve ljutito trpamo u isti koš. Držim da je neopisivo važno sve ono što radimo ne doživljavati kao nešto što se podrazumijeva. Nikada ne dozvoliti da nas se uzima zdravo za gotovo. Znate ono „ma pusti, mama će to....“ Kao da je mama jukebox na misli umjesto žetona i poput Aladina ispunjava prohtjeve. Malo sutra.

Elem, nevezano za tu temu, jel' vama ikad dosadno? Kako to uopće funkcionira? I što radite s tim?

Razmišljam kako je sada, tijekom ljetnih praznika, baš idealno doba da zaboravimo na pojam dosade kao takve. Nema škole, djeca su rasterećena od brojki i konstantnih ispitivanja za neki tamo broj. Dani dugi, topli, šarenilo ljudi po ulicama. Idealno doba za razgovore na čekanju. Produžena igranja, raznorazne hobije. Vrijeme za kreativnost u svim smjerovima. Sakupljanje naoko običnih divota u svakodnevici koje će grijati i za najjačih zima.

Koliko ste puta s klincima brojali zvijezde u ljetnoj noći? Tražili krijesnice po vrtu? Sakupljali kamenčiće za izradu ukrasne tegle baki za Božić, na primjer. Koliko ste puta pokušali nešto po prvi put? Bojanje tijela bojama i valjanje po plahti za remek-djelo usred dnevnog boravka? Osmislili neko novo jelo s djecom i degustirali uz sasvim otkačeno postavljen stol, ni s jednim jednakim tanjurom? Brojali korake do omiljenog mjesta u svakodnevnoj šetnji pa ga slikali nakon povratka kući? Spremali zimnicu, sašili šašavu lutku od stare pidžame?

Patite li od 'dosadnomijeoze'?
, Image: 295638508, License: Royalty-free, Restrictions: Specifically, you may not use the Images in ways or contexts that might reasonably be construed as pornographic, defamatory, libellous or otherwise unlawful; Specifically, you may not use images depicting any model in any unduly controversial or unflattering context, unless accompanied with a statement indicating that the person is a model and the images are being used for illustrative purposes only., Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Cultura RF

Koliko ste puta otvorili šarenu bilježnicu u kojoj je nalijepljeno sve što vas inspirira i što volite, prokomentirali je s prijateljicama, partnerom ili djetetom? Koliko bi još toga htjeli? Zašto ne baš sad?

Koliko ste puta pokušali isplesti šal, ma kako nespretno da vam je išlo? Napravili ladicu onako za svoj gušt, u kojoj bi čuvali svetosti prosute u pismima, privjescima, pramenom neke kose i mirisima lavande. Pokušali slikati? Radili s glinom? Zasadili vrt, makar mali u teglicama na balkonu što se bori sa sjeverom.

Koliko ste puta rekli da vam je dosadno kad ste bili dijete?

Roditelji tipkači, ekranaši koji po nekoliko stotina puta na dan aktiviraju zaslon svog mobilnog telefona ne vide ni zvijezde, ni šarenilo ljudi na ulicama, ni život koji prolazi. U svemu tome, djeca rastu. I uče gledajući nas.

Nema „dosadno mi je“. Ima samo „ne da mi se“. A to u ovako čarobne dane jednostavno nije IN.

Tekst:Nataša Jukić, asistent u nastavi djeci s poteškoćama; praktičar NLP-a, autorica knjige “Zagrebi sivu”

Foto: Profimedia