Kad kuhinja postane opasna za obitelj...

Moderan čovjek, odgajan u znanstvenom duhu, poučavan je da se stvari događaju. Rijetko se, barem u medicinskoj praksi, traži uzrok. Farmaceutika ima milijun i jedno rješenje za ublažiti simptome, ostavljajući uzrok netaknutim. Ako ste gledali popularnu seriju o američkom liječniku dr. Houseu, čudaku koji je vodio svoj osobni rat, sjećate se da je često, u maniri CSI-a, slao svoje asistente u kuće pacijenata da istraže potencijalne kemikalije koje su mogle dovesti do bolesti. Vraćali su se s uzorcima, koje su često pronalazili baš u kuhinji. Je li kuhinja – prostorija koju obožavamo, srce obiteljskog doma – zaista opasno mjesto za čovjeka?

Kada na predavanjima pitam ljude koliko znaju o bisfenolu A, primijetim da svega nekoliko osoba nešto može reći o toj opasnoj molekuli. Za razliku od drugih svjetskih gradova, u Zagrebu primjećujem premalo ljudi koji su plastičnu bocu zamijenili sigurnijom varijantom, a takvo što pogotovo ne vidim u populaciji školaraca. Njihovi hormoni ne smiju biti blokirani u doba razvoja jer to može imati dalekosežne posljedice za buduće zdravlje ali i reproduktivnu moć. Kemikalije su svuda oko nas. Slobodno mogu reći da su većina njih ih mora izbaciti iz tijela i prethodno metabolizirati, možda ne zna što bi s njima pa ih pretvara u toksične produkte koji se onda nakupljaju svuda po tijelu i uzrokuju promjene. Treba proći neko vrijeme da se promjene vide, testiranja na životinjama traju kratko, a u čovjekovoj okolini kemikalije su prisutne cijeli život. Željela bih da razmišljate na ovaj način i ako držite do svog zdravlja, uklonite većinu neprirodnih kemikalija koje svakodnevno nalazimo u kućanstvu. Evo i nekih savjeta. Posude za pohranu namirnica neka budu staklene, a ne plastične.

Isto tako, nemojte kupovati hranu pakiranu u plastiku. Ako upotrebljavate mikrovalnu pećnicu za podgrijavanje, nikada hranu ne podgrijavajte u plastičnim posudama, nego u staklenim. Izbacite tave koje su prekrivene slojem te ona ili sličnog materijala koji sprječava lijepljenje hrane. Koristite obično suđe. Upotrebljavajte samo staklene čaše te nabavite sigurnu verziju boce za vodu, staklenu ili od nehrđajućeg čelika.

Bacite sav kuhinjski pribor koji je plastičan i zamijenite ga drvenim ili onim od nehrđajućeg čelika. Daske za rezanje neka su drvene ili od bambusa, nikako plastične. Ako upotrebljavate perilicu posuđa, kupujte samo ekološki prihvatljiva sredstva za pranje te upotrebljavajte minimum deterdženta. Osobno stavim svega četvrtinu tablete i suđe je uvijek dobro oprano i čisto, ako se pere na temperaturi od 60 stupnjeva. Za čišćenje u kući upotrebljavajte ocat i sodu bikarbonu, s dodatkom limuna. Bezbrojni su recepti kako napraviti svoja zdrava sredstva. Ako stavite ocijeđene limune ili naranče u ocat i držite ih nekoliko dana, vaš ocat će dobiti lijepu citrusnu aromu. Razrijedite ga vodom i imate super sredstvo za čišćenje. Upotrebljavajte najjeftiniji alkoholni ocat. Na internetu možete pronaći sjajne recepte za čišćenje na bazi ta 3 sastojka. Uz dodatak aromatičnih ulja, sve je zdravo, a još i tako fino miriše.

Kupujte ekološki proizvedeno voće i povrće, jer su sredstva koje upotrebljava konvencionalna poljoprivreda jaki hormonski ometači. Ako jedete meso i jaja, neka su od životinja uzgojenih na prirodan način. U Hrvatskoj je sve više takvih proizvođača. Otiđite do njih, vidite način kako uzgajaju namirnice i postanite njihov kupac. Ovaj trud se isplati – posebno ako imate djecu. Ako zaista volimo svoju djecu, hranit ćemo ih samo ekološki proizvedenom hranom jer ne želimo uništavati njihovo zdravlje kao ni njihovu budućnost.

Kava i čaj koje kupujete neka budu organskog porijekla. Nemojte piti umjetne aromatizirane mješavine kave, niti instant verzije, jer se u procesu dobivanja takvih prahova koriste kemikalije koje su potencijalno štetne. Da ne govorim o plastičnim bocama mineralne vode i gaziranih pića. Sva sreća, voda se još uvijek pakira u staklene boce, kao i vino, sokovi pa uvijek kupujte zdrave verzije. Kupujte namirnice koje nisu upakirane u plastiku i foliju, a ako ipak jesu – čim dođete doma, izvadite ih iz toksične ambalaže. Tako smanjujete količinu hormonskih ometača. Ovakav stav i prestanak kupovine svega što šteti vašim hormonima i vašem tijelu poneki smatraju utopijom i onda čujem onu ‘vrhunsku’ izjavu: ‘Pa moram valjda i umrijeti od nečega!’ Kada čujem tu rečenicu, pomislim u sebi onu biblijsku: ‘Bože, oprosti im, jer ne znaju što govore!’ Svakog tko tako razmišlja provela bih kroz bolnicu jedan dan da vidi kako izgleda bolest i umiranje. A mnogo toga se da spriječiti. Bolestan čovjek opterećenje je sebi, svojoj obitelji, djeci. Ne umire se lako i brzo, nego dugo i teško, pa zašto ne bismo onda izabrali život bez bolesti i opasnih kemikalija? To je prva stepenica od koje možemo početi, ne zahtijeva kredite, iscrpljivanje, vježbanje, samo dobru volju. A toga ne smije nikada manjkati.

Tekst: Sanja Toljan, dr. med., ravnateljica Poliklinike Orlando

Foto: Profimedia