Svaka trudnica, a osobito kad se radi o prvoj trudnoći, i prije nego osvijesti što joj se zapravo događa i što će se sve događati, nađe se suočena s mnoštvom savjeta od svih dobronamjernih članova obitelji, prijatelja i prijateljica, nekada čak i susjeda pa sve do slučajnih prolaznika ili suputnika u tramvaju. Ako tome još nadodamo obilje informacija koje nude internet portali i forumi na kojima svi često tražimo (a i nađemo) savjet, iskustvo i preporuku, odjednom nismo više u pitanju samo nas dvoje: majka i dijete, nego je tu stotinu (dobronamjernih) ljudi. Neki će savjetovati da se nešto jede, drugi da se upravo to ne jede. Neki će sugerirati tjelesnu aktivnost, neki upravo susprezanje od iste. Netko će reći da je to vrijeme za pripreme, drugi da je vrijeme za odmor. Međutim, svi će se složiti oko jedne stvari: trudnica se treba što manje izlagati stresu.
Izbjeći stres tijekom trudnoće znanstvena je fantastika
Potpuno je jasno da nitko od nas ne želi biti pod stresom, bili trudni ili ne, ali i da je neke životne događaje koje nazivamo stresorima nemoguće izbjeći: smrt člana obitelji, svađe s partnerom, bolest djeteta, problemi na poslu... Niz je svakodnevnih iskustava koji nam mogu biti izvori stresa. Stoga je potpuna zabluda misliti kako se od njih možemo ikad izolirati, pa tako niti tijekom tih 9 mjeseci „blaženog stanja“. Ključ, zapravo, uopće nije u bježanju od stresa, nego u načinu kako ga doživljavamo i odgovaramo na njega.
Jedna od prvih zamki je način na koji doživljavamo svoj stres, brigu i strah. Tako možemo lako ući u zamku, tzv. „strah od straha“. Kad nam sa svih strana stvaraju pritisak da se „NE SMIJEMO BRINUTI!“, onda se na samu brigu i tjeskobu koju nam je donijela neka životna situacija nadoda i briga oko toga što se brinemo. Stvori se strah od nekih negativnih posljedica koje će nama ili djetetu naškoditi. A koliko su stvarne te posljedice? Što stvarno znamo o utjecaju stresa u trudnoći?
Fizičke posljedice majčinog stresa na dijete
Postoje fizički putovi preko kojih bi majčina emocionalna stanja mogla utjecati na fetus. Psihološki stres povećava aktivnosti nadbubrežnih žlijezda. Tvari koje izlučuju ove žlijezde ulaze u majčinu krv i preko posteljice se mogu prenijeti na fetus. Osim toga, hormoni koji se oslobađaju za vrijeme stresa mogu smanjiti pritjecanje krvi do fetusa i njegovo opskrbljivanje kisikom. Ako je tako, jesu li stvarno nađene razlike kod djece majki koje su bile pod stresom i onih koje nisu?
Prvo je pitanje kako uopće pronaći majke koje nisu bile pod stresom. Svi smo mi manje ili više izloženi sličnim životnim događajima. Ipak, neka istraživanja pokazuju da su visoke razine anksioznosti kod majke povezane s povećanom aktivnošću fetusa, nekim poremećajima djece, razdražljivošću, prijevremenim porođajem ili niskom porođajnom težinom te teškoćama kod hranjenja (prema Vasta i sur., 2004). Međutim, mnogi izvještaji majki o stresu u trudnoći prikupljeni su tek nakon što su djeca rođena, pa je moguće da su i te izjave i sjećanja bila pod utjecajem majčinog stresa oko djetetova poremećaja ili razdražljivosti nakon rođenja, prije nego da su te majke stvarno doživljavale veće količine stresa u trudnoći. Isto tako je moguće da su neke negativne izjave majki o djetetovoj razdražljivosti ili poremećajima više rezultat majčinih vlastitih stanja poput depresije i anksioznosti te utjecaja tih stanja na dijete, nego da su rezultat stresa u trudnoći. Naposljetku, vjerojatno je da žene koje su pod stresom manje paze na svoju prehranu i odmor što su također čimbenici koji utječu na zdravu trudnoću.
Ovdje je bitno zaključiti da neka povezanost između stresa i dobrobiti djeteta postoji, ali da je ključno kako majka doživljava stres, koliki mu značaj pridaje, koliko pozitivno doživljava svoje dijete i trudnoću te kako odgovara na stres u svakodnevnim situacijama.
Jednom kad razlučimo da je kod stresa važnija perspektiva iz koje na njega gledamo i način na koji ćemo odgovoriti svojim ponašanjem nego stresor (događaj s kojim smo se suočili), onda se prestajemo brinuti oko toga kako će sad to utjecati na nas te su usredotočimo na to što možemo učiniti i koje snage i mudrosti već imamo u sebi. Tada shvaćamo da ne možemo živjeti u borbi protiv svojih osjećaja, nego u njihovom boljem razumijevanju i racionalnom i ponašajnom odgovoru koji im dajemo.
Naučimo se nositi sa svim emocijama
Jedna od stvari na koju možemo utjecati je naše tijelo. Ono što se pokazalo važnim je stanje u kojem je naše tijelo - ono ima ključnu ulogu u tome kako ćemo se nositi s emocijama.
Na razdražljivost i reakciju svakako utječe odmornost, pa je potrebno osigurati si adekvatnu količinu i kvalitetu sna i odmora. Mogu se koristiti tehnike dubokog, trbušnog disanja za opuštanje našeg tijela ili neke druge relaksacijske tehnike: imaginacija, meditacija, mišićna relaksacija... Tijekom trudnoće, najviše u prvom tromjesečju, hormoni imaju takav učinak na većinu trudnica da one često izvještavaju da su bile umorne i pospane tijekom cijelog dana. Tako se i priroda pobrinula da se tijelo pripremi za nove napore, stoga tu svoju potrebu treba i slušati.
Prirodan odgovor našeg tijela na stres je pobuđenost, zbog čega katkad ne možemo zaspati. Kod sjedilačkog načina života koji danas pretežito vodimo odmor će nam biti možda sjedenje ili ležanje uz kompjuter, mobitel ili televizor. Iako je korisno pogledati i dobar film te pustiti svoje misli da se bave nečim drugim osim brigom, potrebno je tijelu osigurati da se umori i da napetost koju su prouzročile misli otpusti i relaksira se. Stoga je potrebno priuštiti si neku vrstu tjelesne aktivnosti, makar to bile polusatne šetnje. Naravno, uvijek se treba individualno savjetovati sa svojim ginekologom s obzirom na preporuke o mirovanju ili strogom mirovanju.
Uz šalicu čaja ili kockicu crne čokoldade sve je lakše Ono čemu se u trudnoći posvećuje velika pozornost jest prehrana. Iako će većina nas posegnuti za slatkišima da se nagradimo nakon stresnog i napornog dana na poslu, naročito kad postoji mit „da moramo jesti za dvoje“, pokazalo se da određene tvari mogu modulirati odgovor našeg tijela na stres. Takve tvari nalaze se u kamilici, crnoj čokoladi, orašastim plodovima, ribi bogatoj omega-3-uljima, maslinovom ulju, što su sve namirnice koje se preporučuju i u uravnoteženoj trudničkoj prehrani.
Osim na tijelo, ključno je utjecati na naše misli. Upravo je trudnoća vrijeme kada se „preslaguju prioriteti“ te na neke stresore možemo gledati iz drugačije perspektive. Na šeficu koja nam je bila svakodnevni izvor stresa možemo početi drugačije gledati, kao na nekoga tko nije vrijedan „živciranja“ niti negativnih misli kojima štetimo sebi i nerođenom djetetu. Možda ćemo upravo u trudnoći cijeniti male, svakodnevne trenutke, te uživati u slobodi kada još možemo spavati koliko hoćemo i ugađati sebi, jer smo svjesni kako ćemo se tih malih sloboda i užitaka morati odreći u prvim danima djetetova života. Umjesto da pratimo neku rutinu i „to-do“ liste što sve moramo napraviti dok se pripremamo za dolazak djeteta, možemo si priuštiti mala zadovoljstva i dopustiti si da „usporimo“ tempo. Naša tijela će nas na to, s vremena na vrijeme i podsjetiti.
Najvažnije je prihvatiti da će stresni životni događaji postojati, da su negativne emocije također normalne, ali da su ljudi spontano, kroz cijelu povijest, pronalazili načine kako da se sa životom nose: kroz druženja i dijeljenje svojih misli i doživljaja s prijateljima i članovima obitelji, kroz zabavu u vidu izleta, izlazaka, čašćenja te svih oblika umjetnosti, kroz duhovnost i vjerske osjećaje i praksu, kroz bliskost i nježnosti sa svojom djecom i partnerom.
I naposljetku, naravno, što manje se zamarati sa svim (dobronamjernim) savjetima koji dolaze u oblicima „Moraš...“, „Trebala bi...“ i „Ne smiješ...“ jer upravo isključivost takvih misli stvara breme i tiraniju prema samoj sebi.
Tekst: Martina Vrbat Milas, magistra psihologije, Savjetovalište Snaga obitelji; Hrabri telefon, www.hrabritelefon.hr Foto: Profimedia
.png)
.png)
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Postavite djetetu jedno pitanje i provjerite kakav ste roditelj
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke