Strah, strepnja i stres u trudnoći uglavnom su povezani s brigom - kako će se porođaj odvijati i hoće li sve biti u redu s bebom. Koliko god strah od nepoznatog bio opravdan, buduća mama ipak treba znati da on direktno utječe i na bebu. Naime, strah izaziva stres, a kada smo pod stresom, izlučuje se hormon kortizol koji, kada su trudnice u pitanju, stiže direktno do bebe. Posljedice su takozvana „kobna panika“ i prevelika pokretljivost, što je i potvrđeno ultrazvučnim pregledima. Istraživanja koja su provedena u SAD-u na trudnicama koje su bile izložene stresu pokazala su da beba u maminom trbuhu radi iste pokrete rukom – prinosi je licu, što je specifično za odrasle kada su uznemireni i pod utjecajem stresa.

Strah od porođaja

Zanimljivo je da se porođaja najčešće i najviše boje žene koje ga očekuju prvi put, koje nemaju nikakvo iskustvo. Pa kako onda „znaju“ da je porođaj nešto čega se treba bojati? Ako znamo da maternica nema živčane završetke, onda možemo zaključiti da trudovi ne mogu boljeti.

Što onda boli? Može se reći da je strah od porođaja i bolnih trudova društveno uslovljen, jer od malena djevojčice slušaju kako je teško i bolno roditi dijete. Taj se obrazac provlači od usmenih prepričavanja žena iz okruženja do zdravstvenih radnika koji umjesto riječi „trudovi“ koriste riječ „bol“. Na primjer: „Kada osjetite da vas boli, vrijeme je da krenete u rodilište“ ili „Ako vas jako boli, možete uzeti epiduralnu anesteziju“, i slično. Kada očekujemo da nas nešto boli, naše tijelo zauzima takozovani „zatvoreni položaj“, odnosno mišići se zgrče, ramena su nagnuta prema unutra, glava je blago spuštena. Ovakav položaj tijela je signal za mozak da nas očekuje „napad“, a sama zgrčenost mišića za rezultat ima preveliku potrošnju kisika (koji je pogonsko gorivo za mišiće). Kada se potroši velika količina kisika iz mišića, u njima se stvara mliječna kiselina i to je ono što zapravo izaziva bol u bilo kojem mišiću, pa i u maternici. Dakle, kada trudnica iščekuje porođajni bol o kojem je toliko puta slušala, njeno tijelo se u tom iščekivanju grči i slijedi sve ono što je opisano.

Promjena obrasca

Što se događa kada stalno ponavljamo isto – bilo da su to misli, uvjerenja ili ponašanje? Stvaramo obrasce koji postaju naša stvarnost. Neprestano ponavljanje jedne iste misli, koja za nas ima negativan kontekst (na primjer „bojim se“, „strah me je“) izaziva negativnu emociju (stres, strah), a rezultat je negativna neuronska veza. Što više ponavljate misli i/ili osjećate emociju to je neuronska veza jača,a s njenim jačanjem kreira se obrazacrazmišljanja i/ili ponašanja. Isto je s vašim doživljajem porođaja. Slušajući priče i povezujući emociju straha s njima u nekom trenutku kreirali ste jaku vezu. Pitate se što sad možete učiniti? Dobra vijest je da se neuronske veze mogu prekinuti i kreirati nove! Kako?

Nove neuronske veze

Idealno bi bilo kada bi se nove neuronske veze kreirale još u razdoblju kada žena tek planira trudnoću, ili bar na početku drugog tromjesečja. Ako ste već u odmakloj trudnoći, prvo trebate donijeti odluku da želite imati drugačiji doživljaj svog porođaja, da vjerujete da on može biti pod vašom kontrolom i primjenjivati jednostavne tehnike koje će vam pomoći da kreirate novu, ovoga puta pozitivnu neuronsku vezu. Za to je najučinkovitija tehnika vizualizacije.

Zamislite da ste cijelog života slušali da je porođaj nešto najljepše na svijetu, da su trudovi najprirodnija stvar i nešto što je poželjno (jer oni su uvjeti za porođaj), da načinom na koji dišete možete utjecati na njihov intenzitet, kao i na trajanje porođaja. Biste li onda razmišljali o bolu ili biste se prirodno prepustili tijeku porođaja, pratili svoje tijelo i opušteno dočekali svoju bebu?

Ako ste trudni, svaki dan u iduća tri tjedna (toliko je potrebno da se kreira nova neuronska veza) po desetak minuta razmišljajte o svom porođaju i trudovima kao o najljepšoj stvari na svijetu. Vrlo je važno da ova razmišljanja prati pozitivna emocija, a nju ćete lako probuditi ako nekoliko minuta gledate fotografije malih beba, prirode, mladunaca životinja, bilo čega što kod vas spontano budi takve osjećaje. Pokušajte to stanje održati što duže i razmišljajte kako je sa svakim trudom na porođaju susret vaše bebe i vas sve bliži. Iz dana u dan bit će vam sve lakše zamišljati pozitivne slike svog porođaja. Vrlo je korisno i proći psihofizičku pripremu za porođaj kako biste točno znali kad se što odvija. Iskustva rodilja pokazala su da im je samopouzdanje bilo puno veće kada su znale kakav je tijek porođaja.

Zabilježila Isidora Miletić

Tekst preuzet s: www.antistresvodic.rs

Foto: Profimedia