CIN i trudnoća

CIN je kratica za cervikalnu intraepitelnu neoplaziju. Cerviks je vrat maternice, epitel je površinski sloj stanica vrata maternice, a neoplazija je novotvorina, tj. abnormalan rast stanica. CIN je dakle novotvorina površinskih stanica vrata maternice, a dijeli se u tri stupnja: CIN 1, 2 i 3, ovisno o tome koliku debljinu epitela promjene zahvacaju. CIN 3, kada promjene zahvacaju više od dvije trećine debljine epitela zapravo je predstadij raka vrata maternice, ali latentni period od CIN 3 do raka maternice iznosi oko deset godina, iako su opisani i kraći razmaci. Prema nekim podacima, u  Europskoj Uniji svake godine od raka vrata maternice oboli oko 60.000 žena, a 30.000 ih umre. U našoj zemlji godišnje od raka vrata maternice oboli oko 350 žena. CIN 3 najčešće se javlja između 25. i 29. godine života, a rak vrata maternice između 40. i 50. godine života. Prema novijim klasifi kacijama uveden je naziv SIL, što je kratica od skvamozna intraepitelna lezija, pa se CIN 1 svrstava u skupinu LSIL ili eng. low squamous intraepithelial lesions, tj. intraepitelne lezije niskog stupnja, a

Učestalost CIN-a u trudnoći procjenjuje se na oko 4-5 posto, kao i u općoj populaciji. HPV (humani papiloma virus) u izravnoj je vezi s nastankom CIN-a. To je najčešća spolno prenosiva bolest kod koje većina ljudi nije ni svjesna da ima HPV. Prema istraživanjima, oko 80 posto spolno aktivnih ljudi imalo je ili će imati HPV, ali će se 50-80 posto poremećaja spontano “izliječiti” pa nije potrebno liječiti infekciju HPV-om nego isključivo njezine posljedice ako ih ima. Postoji oko 150 tipova HPV-a, od kojih 40-ak uzrokuje infekcije genitalnog područja. Među njima razlikujemo HPV visokog i niskog rizika. Infekcija HPV-om, prema dosadašnjim saznanjima, ne utječe na trudnoću, kao uostalom ni CIN. Nije pronađena veza između HPV-a i pobačaja, prijevremenog porođ aja ili nekih drugih  komplikacija u trudnoći.

Dijagnoza se, budući da CIN obično ne pokazuje nikakve simptome, postavlja Papa-testom. U ranoj trudnoći Papa-test jedan je od pregleda koji se uobičajeno rade, a za određenu populaciju žena i u današnje je vrijeme trudnoća još uvijek nažalost i jedino razdoblje kad se javljaju na ginekološki pregled, pa je i zbog toga nužno tada napraviti Papa-test. Papa je test probira ili eng. screening test, kojim se otkrivaju CIN-promjene. Naziva se još i VCE-obrisak (vagina-cerviks-endocerviks). Američki liječnik Papanicolau uveo ga je u praksu i objavio prvu klasifikaciju 1954. godine, te je po njemu i dobio ime. Obrisak se uzima jednostavno na ginekološkom stolu: nakon uvođenja spekuluma ginekolog drvenom špatulom uzima obrisak sa stražnjeg svoda rodnice i rodničkog dijela vrata maternice, potom četkicom iz kanala vrata maternice, a citolog u citološkom laboratoriju promatra i opisuje promjene. Točnost je Papa-testa oko 75-80 posto, a u kombinaciji s metodama kao što su kolposkopija i biopsija i do 95 posto.

Kolposkopija je bezbolan pregled vrata maternice kolposkopom pod povećanjem nakon premazivanja vrata maternice posebnim kemikalijama kako bi se jasnije uočile promjene vrata maternice. Kolposkopija u trudnoći ima svoje posebnosti, tehnički je zahtjevnija, te je potrebno posebno iskustvo jer su mnoge kolposkopske slike u trudnoći normalan nalaz, iako bi u žena koje nisu trudne mogle izgledati sumnjivo. Svrha je eventualne kolposkopije u trudnoći samo isključiti karcinom. Biopsija se u trudnoći izbjegava i iznimno se radi samo ako postoji ozbiljna sumnja na invazivni rak vrata maternice.

U liječenju CIN-a odlučujemo se i inače za što poštedniji pristup, a u trudnoći posebno. Spontana se regresija CIN-promjena i u trudnoći i izvan trudnoće javlja kod CIN-a 1 u oko 60 posto slučajeva, kod CIN-a 2 i 3 otprilike u 35 posto slučajeva. No to naravno ne smije umanjiti svjesnost o  opasnostima dugotrajnog perzistiranja CIN-promjena. Žena mora biti odgovorna za svoje zdravlje te redovito dolaziti na kontrolne preglede prema preporuci svoga ginekologa. Naravno, u slučajevima postojanja CIN-promjena prije trudnoće svakako je potrebno razriješiti nalaz prema postojećim  dijagnostičko-terapijskim postupnicima pa se onda odlučiti za trudnoću. U zaključku, ukupno  gledajući, prema većini danas dostupne znanstvene literature, 34 posto svih CIN-promjena nakon porođaja perzistira, 64 posto regredira, a tri posto progredira. Prema suvremenim protokolima, trudnice s CIN-om pratimo citološki i samo u sumnjivim slučajevima eventualno kolposkopski, svakih 6-8 tjedana, a ako i nakon porođaja na kontrolnim Papa-pregledima budu uočene te promjene, tretiramo ih dalje prema posebnim dijagnostičko-terapijskim postupnicima 8-12 tjedana nakon porođaja.

Napisala: Ivana Erceg Ivkošić, dr. med. Specijalist ginekologije i porodništva, Klinička bolnica “Sveti Duh” Poliklinika BetaPlus, www.betaplus.hr