Ipak, položaj djeteta na zadak ni­je tako neobičan ni rijedak sve do 37. tjedna trudnoće. U 28. tjednu trudnoće čak se 20% beba nalazi u takvom položaju, a oko 32. tjedna taj postotak će se sa­mo malo smanjiti u korist po­lo­žaja glavicom i iznositi 15%. Do 37. tjedna trudnoće od ovih 15% još će se većina beba uspje­ti spontano okrenuti te će se samo njih 4% zadržati u po­ložaju zatkom do porođaja.

Među nepravilnim položajima, uz poprečni, razlikujemo i ne­ko­liko vrsta položaja na zadak, od kojih je najčešći jednostavni p­o­ložaj zatkom (nožice su is­pru­žene na trbuhu, a stražnjica pr­­va izlazi), kod kojeg su veliki izgledi da porođaj završi vaginalnim putem.

Položaj na zadak sa skvr­če­nim nožicama i zadak kod ko­jeg nožice prednjače zajedno sa stražnjicom (kompletan zadak) kompliciraniji su položaji za uspješan prirodni porođaj pa ih liječnici najčešće izvode carskim rezom.

Zašto je dijete okrenuto na za­dak?

Često se kao uzrok položaja na zadak spominju pro­blemi s predležećom pos­te­lji­com (placenta previa), višak ili manjak plodove vode, anomalije maternice, zatim strah i stres, zbog čega je majčin do­nji dio trbuha ukočen i na­pet. Ukočenost trbušnih mišića i napetost majke mogu ublažiti raznim vježbama opuš­ta­nja i disanja, čime će u maternici i donjem dijelu trbuha stvo­­riti više mjesta za djetetovo spon­tano udobno smještanje na glavicu.

Postoje i vježbe za po­­ticanje bebe na okret koje dje­­luju na dijete tako što ga sta­v­ljaju u neobičan položaj ko­­ji ga provocira na kolut i smješ­tanje na glavicu. U iznim­nim situacijama, ako se dijete ne okrene samostalno, primjenjuje se metoda vanjskog okre­ta­­nja djeteta. Uz kontrolirani pritisak na trbuh trudnice, liječnik okreće dijete. Postupak se iz­­vodi u rodilištu tek oko 37. tjed­na trudnoće, kada je dijete već spremno i zrelo za porođaj jer zbog postupka može doći do komplikacija i potrebe za pr­i­jevremenim porođajem. Ta me­toda okretanja djeteta nije uvi­jek uspješna, no zadnja je mo­gućnost za okretanje.

Porođaj na zadak

Ne uspije li okretanje djeteta, ono će se morati poroditi na za­dak ili carskim rezom. Va­gi­nal­ni porođaj na zadak zahtijeva po­ve­ćanu opreznost li­ječ­nika jer sa sobom nosi od­re­đe­ne rizike za zdravlje majke i dje­teta. Ovisno o is­kus­tvu i znanju te o konkretnom slu­čaju, liječnik će odlučiti o na­činu porođaja.

Radi izbjegavanja kompli­ka­cija prili­kom porođaja, mnogo se liječnika ipak odlučuje za car­ski rez. No, treba istaknuti ka­ko se carski rez može us­po­re­di­ti s bilo kojom drugom operacijom kod koje postoje rizici same ope­ra­cije te dulji i bolniji oporavak.

Vaginalni po­rođaj važan je za cijeli niz pro­cesa u tijelu koji slijede po­tak­nuti prolaskom dje­teta kroz porođajni kanal: oporavak maj­ke, nadolaženje mlijeka, spremnost djeteta na sisanje i mnoge druge mehani­zme koji zbog va­gi­nalnog izlaska počinju funk­ci­onirati. Velik broj djece u po­lo­žaju zatkom ra­đa se potpuno zdrav pa se vagi­­nal­ni porođaj ne isključuje kao nemoguć. Li­ječ­ni­k mora dobro odvagnuti ri­zike i prednosti te se od­lučiti za naj­bolji način po­ro­đ­aja koji će osi­gurati rođenje zdravog dje­teta i uspješan oporavak majke.

Zašto je vaginalni porođaj na zadak kompliciran?

Poteškoće koje se mogu javiti tijekom vaginalnog porođaja zatkom mo­­gu se zakomplicirati. Naj­ve­ći problem predstavlja glavica djeteta ko­ja inače prva prolazi i kao najveći dio tijela otvara porođajni kanal. U tom slučaju i os­ta­tak tijela la­ko i brzo izlazi. Kod po­rođaja na za­dak prvo iz­laze nožice ili straž­njica (mali i me­kani dijelovi) i po­ro­đajni ka­nal sporo otvara. Po­ro­đaj je spo­riji, što povećava opas­nost od pritiskanja ili za­petljavanja pup­­čane vrpce koja dijete opskrbljuje kisikom. Izlazak gla­vice, koji do­lazi na kraju, ta­ko­­đer nije lagan. Naime, osim što je ona veći dio tijela, nje­zin oblik nije po­vo­­ljan jer djete­to­va brada može za­­ostati iz­među zdjeličnih kos­ti­j­­­u te za­ba­civati glavicu una­zad, što nije dobro za kraljež­ni­cu.

Foto: Profimedia