Već znate da je korisno djeci puštati Mozarta, Malu noćnu muziku, Čarobnu frulu ili sonate na klaviru. No, dokazano je da za razvoj djetetovog mozga nije nužno da sluša Mozarta i da to ne mora biti klasika. Novorođenčad nije izbirljiva pa će dobro zazvučati i rock, pop i sve što ima melodiju. Važna je melodija koja pozitivno djeluje na djetetov mozak. Koji god bio izbor, korisno je slušati glazbu dok je beba još u trbuhu. Naime, neke studije su već dokazale kako djeca nakon rođenja mogu prepoznati melodiju koju su često slušala u majčinu trbuhu, no čini se kako takvo rano slušanje glazbe može poticati razvoj govora. Kako i zašto?

Od 7. mjeseca trudnoće mozak fetusa razlikuje zvukove i reagira interesom na njih. U tom trenutku su reakcije beba i odraslog slične, govori za portal Welt.de tvrdi voditelj istraživačkog projekta koji se bavi mozgom fetusa na Universitetu Tübingen. „Kad odraslom čovjeku ponavljam „bababa“, tada on s vremenom prestane reagirati na tu riječ.“, govori dr. Preissel. Jednako je s mozgom fetusa. Novi zvuk u mozgu fetusa u početku stvara veliku reakciju, no kasnije se reakcija smanjuje i zvuk prestaje biti toliko uzbudljiv. To se dogodi kad se neuroni u mozgu povežu i stvore sjećanje na određenu melodiju.

Nakon rođenja, reakcije dijelova u mozgu djece koja su slušala glazbu u trbuhu su jače. To je dokaz da su bebe zapamtile glazbu i na nju reagiraju. Znanstvenicima je ta činjenica važna jer su zaključili kako dijete dolazi na ovaj svijet akustički pripremljeno i to se ne odnosi samo na glazbu, već uključuje sve zvukove koje je imalo priliku čuti u trudnoći prije svega intonaciju materinjeg jezika te zvukove iz okoliša.

Zanimljivo je da bi djeci ova akustična sjećanja mogla olakšati usvajanje informacija nakon rođenja. Jer to što će dijete u prvoj godini uspjeti savladati zaista je impresivno. Nakon šestog mjeseca bebe će moći artikulirati određene zvukove, a do treće godine govoriti punom rečenicom. A put koji će do tada proći je zaista impresivan. Prvo je potrebno da bebe uoče razliku između pojedinih glasova i riječi u govoru, nešto što bi odraslom Europljaninu bilo iznimno teško napraviti ako bi primjerice pokušao na taj način slušati i učiti kineski jezik. Ne bismo znali gdje počinje i gdje završava pojedina riječ.

U sličnoj situaciji se nalaze i bebe, prije no što uopće identificiraju pojedinačne sastavnice jezika. Kompleksnost usvajanja jezika je i u malenim razlikama u zvukovima u naizgled vrlo sličnim riječima kao primjerice koža i koza – riječi imaju različita značenja, ali zvuče vrlo slično. Velik korak je naučiti i da iste riječi od različitih ljudi, koje se razlikuju po stilu i intonaciji govora, ustvari predstavljaju jedan te isti sadržaj. Puno je toga što će beba svladati do treće godine, za razliku od našeg Europljanina koji većinu ovih aspekata jezika već poznaje, a kineski će vrlo teško svladati za tri godine.

Glazba i govor Znanstvenici su utvrdili da se djeca rađaju, neovisno o mjestu rođenja, s istim potencijalom za usvajanje zvukova odnosno govora (također niz zvukova), no ovisno o svojoj okolini usvajaju određene matrice, a za ostalo što se ne upotrebljava, ne razvijaju sjećanje. Isti mehanizmi kako uče razlikovati glasove, sudjeluju u prepoznavanju i logike glazbe. Znanstvenici su sada otkrili kako se prepoznavanje gramatičkih grešaka u govoru te prepoznavanje krivih tonova u glazbi događa u istom dijelu mozga te zaključili kako slušanje glazbe od najranije dobi stvara zvukovne matrice što može poticati lakše usvajanje zvukova govora te razumijevanje i razlikovanje riječi.

Foto: Profimedia