Bebu na aktivnost između ostalog potiče i mamina aktivnost. Na koje vaše aktivnosti bi beba mogla reagirati pokretom:

  • Bebe reagiraju kad se majka počne jače smijati tako što i same počnu poskakivati kao da su na trampolinu. No neka djeca reagiraju i na majčino tužno raspoloženje ili na njezin strah. Ako osjete maminu tugu, potpuno se će smiriti, a zbog veće razine adrenalina kod mame, beba će se više micati.
  • Tražeći udoban položaj u trbuhu, beba će se okretati dok ne bude zadovoljna. Možda će joj smetati buka, pa će se okretanjem htjeti od nje zaštititi.
  • Osjeti li beba da se smanjuje količina kisika koju pupkovinom dobiva, kretnjama i laganim udarcima stimulirat će posteljicu da dopremi novu pošiljku krvi bogatu hranjivim tvarima i kisikom. Do takvih situacija uglavnom dolazi ako je majka fizički vrlo aktivna ili leži u neudobnom položaju na leđima, što pritišće krvne žile koje opskrbljuju plod krvlju, pa beba ne dobiva dovoljno hrane.
  • Ako je beba slučajno zaplela svoje nogice u pupkovinu, također će se intenzivnijim pokretima pokušati osloboditi.
  • Beba dostiže maksimum osjetljivosti na dodir u šestom i sedmom mjesecu trudnoće i tada možete pokušati uspostaviti komunikaciju s djetetom. Na vaš dodir dijete može reagirati laganim udarcem ili tek škakljanjem majčine posteljice.
  • Događa se da se djetetova aktivnost poveća tek kad se majka navečer umiri. Jedan od razloga što majke tada intenzivnije osjećaju pokrete bebe jest to što se tada mogu više usredotočiti na njih i lakše ih percipirati. No kasnu djetetovu aktivnost možemo objasniti i povećanjem količine hormona kortizona koji kod majke izaziva pospanost, a u djeteta, na ogorčenje mnogih nenaspavanih trudnica – veću aktivnost.

Foto: Thinkstock