"Ne mogu ne podijeliti s vama nešto što me muči. Kako je moguće da je dozvoljeno otići na svadbu sa stotinama ljudi, kako je moguće otići na nogometnu utakmicu s nekoliko tisuća ljudi, a nije dozvoljeno tati biti na porodu? Kako je moguće da u 21. stoljeću o našim tijelima i maternicama uglavnom raspravljaju i odluke donose muškarci, bez da se NAS ŽENE pita što o tome mislimo? Zašto pristajemo da su krvarenja, dojenja, šivanje cerviksa, 'ne želim djecu', ulošci i adaptirano mlijeko tabu teme ili da se nelagodno osjećamo kad neku od tih riječi spomenemo? Nedopustivo. I do kad ćemo pristajati da to bude tabu?", napisala je poduzetnica Lana Klingor Mihić na svojem Instagram profilu o odluci Stožera civilne zaštite da zbog epidemiološke situacije zabrani pratnju trudnicama na porodu. Zagrepčanin Ivan Jurić pokrenuo je peticiju, koju je potpisalo gotovo 10 tisuća ljudi,, no njegova Dora, potvrdio nam je Ivan, ipak je došla na svijet bez tate na porodu.

Lana Klingor Mihić ispričala je svoje iskustvo iz rađaonice.

"Kad sam rađala Kiaru odvezla sam se na porod sama, preplašena, pomalo tužna i razočarana i znala sam da je to križ kojeg sam sama odabrala nositi te da to tako mora biti. Osjećaj je bio užasan. Srećom, pa sam uvijek uz sebe imala šačicu prijatelja koji su ostali uz mene kad je bilo najteže, pa se tako na vratima mog porođajnog boksa pojavila moja Lana. Rodila je godinu dana prije mene, pa je valjda znala koliko jednoj rodilji znači podrška na porodu. Kad sam rađala Marlu i Miku, moj suprug je bio uz mene. Jel vam moram reći koliko mi je bilo lakše, ljepše, ugodnije, sretnije, zabavnije? Ne moram. To je jasno kao dan. Pobogu, zašto tjerate sve te žene da budi same i zašto oduzimate jednom ocu takvo iskustvo i doživljaj? Kad je, pak, moja šogorica rađala treće dijete, bila sam s njom na porodu jer je moj brat bio u Americi. Za obje nam je to iskustvo ostalo u najdivnijem sjećanju", ispričala je Lana.

Tekst: D. P.
Fotografije: Instagram