Sa 35 godina sam ostala trudna. Imam već dva dječaka od 10 i 7 godina. Čekamo curicu i svi smo presretni.
Na samom početku, u 11. tjednu, noću me boli trbuh. Ustajem, vidim da sam u lokvi krvi i da krv ne staje. Hitno idemo u bolnicu i već se uvjeravam da je ovo spontani pobačaj. Tješim se da je bolje prije nego kasnije, da se to mora dogoditi.
Prilikom pregleda ekipa doktora mi je rekla da je s bebom sve u redu, u pitanju je hematom. Ni oni nisu sigurni odakle tolika krv. Bit će nekoliko mjeseci odmora, kako u bolnici tako i kod kuće. Prije rođenja beba zauMajka koja je jedva preživjela porodima poprečni položaj i udaljava se od porođajnog kanala. Beba mala (2900), ima dovoljno prostora i plodnu vodu. Liječnik je rekao da će trudovi donijeti na kraju bebu, a možda odem i na carski rez.
Došao je rok, porod je počeo.
Počinje mi opadati otkucaji srca pa idem na hitni carski rez.
Sljedeće čega se sjećam je buđenje na intenzivnoj njezi, prikopčano na svakakve cijevi.
Ni danas ne znam točno što se dogodilo, zbog tog posebnog položaja bebe, poprečnog, trebalo je raditi kod onih stručnjaka dogovorenim carskim rezom, a ne hitnim. Kad su napravili rez, bebu nisu mogli izvući. Izvlačili su je 15 minuta, napravili su mi još jedan rez (obrnuti T rez) uslijed čega sam krvarila i srce mi je stalo. U sljedećih nekoliko sekundi povuku sondu kroz moj vrat i krv ravno u srce, što mi je spasilo život.
Moja djevojčica je oživljena ambu balonom. APGAR 5/7/9 .Prvi put sam je vidjela nakon 15 dana kada sam otpuštena iz bolnice.
Sada, 3 godine kasnije, naša princeza je zdrava curica, ona je glavna gazda u kući. Greška je bila u neznanju i nedostatku iskustva liječnika koji me je vodio.
Ne uzimam ništa nakon poroda, zdrava sam i ja. Gotovo je. Hvala Bogu, nema nikakvih posljedica.