Ovu kolumnu pišem s par tjedana zakašnjenja. Jednostavno se život događao, ponajviše djeca. U glavi imam skice za nekoliko tekstova koji čekaju samo malo više vremena da se napišu, a to vrijeme zaista prolazi nevjerojatnom brzinom.

Od svih tih tekstova koje imam u glavi, danas pišem jedan potpuno novi, inspiriran nevjerojatnom radionicom, moglo bi se reći čak i čarobnom. Na radionici su se skupile žene raznih profila i nisu ništa drugo radile nego pričale svoje priče s poroda i slušale druge žene kako pričaju.

Osobno sam mnogo puta ispričala i napisala svoje priče s poroda. Bilo u zakutku nekog foruma ili bloga, dnevnika, bilo na tečajevima koje vodim. Tek danas sam shvatila da u biti nikada do sada nisam ispričala svoju priču naglas, od početka do kraja, bez ikakvog prekidanja (od onih uobičajenih u konverzaciji, do prekidanja od strane vlastite djece koja nešto trebaju ili pričanja samo određenih dijelova te priče na svojim tečajevima – onih dijelova koji su potrebni u tom trenu). To je bilo jedno nevjerojatno iskustvo! Pričajući tu svoju porodnu priču tako naglas, bez prekidanja, u sigurnom i podržavajućem krugu žena, otkrila sam i samoj sebi neke sasvim nove segmente svog poroda, ali i emocije. Ludo!
kraljevstvo-nebesko-u-majcinom-narucju
Beautiful young mother holding her newborn baby son in her arms, kissing him. Close up., Image: 305846120, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Ono što je bilo još čarobnije i luđe je čuti druge žene, u istom takvom okruženju – bez prekidanja i bez komentara. Nevjerojatno! Bilo je tu svakakvih iskustava – traumatičnih, ekstatičnih, s grižnjom savjesti, s ponosom, žaljenjem... Bilo je životno, upravo kakvi i sami porodi jesu, i nadasve raznoliko. I ponovno se pokazalo – koliko žena, toliko različitih priča i toliko potpuno različitih poroda koji ne spadaju u nikakve tablice, protokole, parametre i ne poštuju ničija pravila već samo svoja.

Isto tako je bilo i nekoliko zajedničkih faktora bez obzira na različitost priča. Sve žene su bile izuzetno snažne u najvažnijim trenucima svog života, izuzetno moćne čak i kada su se osjećale bespomoćne i izuzetno hrabre čak i kada su ih obeshrabrivali! Riječima ne mogu opisati zahvalnost koju osjećam prema svim tim ženama koje su potpuno iskreno i otvoreno ispričale svoje porodne priče.

Ima i još jedna zajednička crta svima nama tamo – sve smo dotaknule Kraljevstvo nebesko u trenu netom nakon poroda. Kakvo god iskustvo imala bilo koja žena na toj radionici – apsolutno svakoj se u očima očitavala slika tog kraljevstva pa čak i onima koje nisu odmah nakon poroda osjetile tu famoznu majčinsku ljubav (da, i o tome se iskreno pričalo). Pogled i položaj tijela koje je svaka od nas nesvjesno napravila – položaj rukama kojim se pokazuje djetešce u naručju – bio je izuzetno sličan kod svih nas. I pri spomenu na upravo taj tren, tren u kojem žena prvi put drži svoje novorođenče nakon poroda, sve smo plakale, bez obzira kakvo smo iskustvo imale – pozitivno ili negativno. Svaka žena koja je majka zna o čemu ovdje pišem – to je trenutak u kojem smo najbliže u kontaktu s božanskim (bez obzira u koje božanstvo vjerujemo ili ne vjerujemo), trenutak apsolutne bezuvjetne ljubavi u jednom potpuno sirovom, ogoljelom i zemaljskom činu. Kraljevstvo nebesko je u naručju majke i ona ga je rodila, a to djetešce sa sobom donosi i taj specifičan miris - miris raja.Ima li što ljepše u životu žene koja je postala majka? Nema!

kraljevstvo-nebesko-u-majcinom-narucju
Happy mother with baby lying together on bed at home, Image: 307372560, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy
Kako vrijeme prolazi, tako isparava taj miris raja, a svakodnevni zahtjevi majčinstva ostavljaju to kraljevstvo sve dalje iza sebe te taj trenutak postaje samo sjećanje u ludilu svakodnevnice. Djeca rastu. Kažu da i brige s njima rastu – možda da, a možda i ne, ali vrijeme leti. Ponekad je teško i izazovno, većinom je totalno avanturistički probati ostati svjesna i prisutna majka. No ima jedan tren, jedan magični portal – to je tren u kojem dijete usne i u toj usnuloj tišini se čuje i osjeti njegov dah. Kakav god da je dan bio, koliko god bila zahtjevna faza u kojoj se dijete ili roditelji nalaze – zvuk disanja vlastitog djeteta briše (skoro) sav umor i stres. U tom trenu možemo proći kroz taj portal koji će nas opet odvesti do osjećaja kraljevstva nebeskog u vlastitom naručju.Za vrijeme kićenja bora, paljenja lampica, slavljenja zimskog solsticija, paljenja krijesova, slavljenja svjetla ili u bilo kojem drugom običaju kojim obilježavate ovo doba godine – približite se svojem djetetu i udahnite ga ponovno – uživajte u mirisu raja i kraljevstvu nebeskom u svom naručju!A možda i da probate ispričati svoju priču naglas, makar samoj sebi i vjerujte da ćete opet osjetiti tu čaroliju, bar na tren.

Tekst: Marija Čukman, porođajna edukatorica i doula, majka dvoje djece; www.svjesnatrudnoca.com