Trudnoća traje 280 dana, 40 tjedana, odnosno 10 lunarnih mjeseci, računajući od prvog dana posljednje menstruacije. Svaki porođaj, neovisno o porođajnoj masi ploda, prije navršenih 37 tjedana, jest prijevremeni. Donja granica prijevremenog rađanja, to jest granica prijevremenog porođaja i spontanog pobačaja danas se nalazi na 22. tjednu trudnoće (odnosno pri težini fetusa od 500 g). Svaki dovršetak trudnoće prije navršenog 22. tjedna ulazi u domenu spontanog pobačaja, a onaj nakon 22. tjedna, a prije 37. tjedna u područje prijevremenog rađanja. Ne tako davno granica spontanog pobačaja i prijevremenog porođaja bila je na 28 tjedana trudnoće (odnosno pri težini fetusa od 1000 g). Napretkom neonatološke službe (grana pedijatrije koja se bavi zbrinjavanjem novorođenčadi) i medicinske tehnologije, proizvodnjom sve savršenijih inkubatora i popratne opreme, danas se mogu spasiti i djeca od samo 500 g porođajne težine, tj. u 22. tjednu trudnoće.

Izvještaji o učestalosti prijevremenog rađanja razlikuju se ovisno o rasi, etničkoj skupini, podneblju, zemlji i instituciji. U zemljama sjeverne Europe, uključujući i Veliku Britaniju, ima oko 5% prijevremenih porođaja, u zapadnoj Europi oko 8%, u Sjedinjenim Američkim Državama između 7% i 10%, dok u zemljama u razvoju ima između 10% i 15% prijevremenih porođaja. Danas se računa da otprilike 5 − 15% trudnoća završava prije termina. U Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu učestalost prijevremenog rađanja godinama je oko 8 − 10%.

Iznenađuje kako, unatoč brzom razvitku medicine, učestalost prijevremenog rađanja desetljećima se nije bitno smanjila. Zasad nije poznat uzrok ili uzroci prijevremene aktivnosti mišića maternice. Dosta se zna o fiziologiji maternične aktivnosti u trudnoći i porođaju, o njezinoj ovisnosti o razini ključnih spolnih hormona, promjenama u protocima krvi, oslobađanju oksitocina i o drugim čimbenicima bitnim za nastanak kontrakcija, ali još se ne zna što je neposredni uzrok prijevremenoj materničnoj aktivnosti. Danas se smatra da je jedan dio prijevremenih porođaja znak ozbiljnih komplikacija djeteta ili majke. Umjetno produljenje takvih trudnoća bilo bi vrlo opasno, no "na sreću" ono je često i potpuno bezuspješno. Danas najzastupljenija teorija prijevremeno rađanje povezuje s infekcijom, stresom ili nedostatkom kisika u fetomaternalnoj cirkulaciji.

Prijevremeni porođaj počinje na jedan od tri različita načina:

1) prijevremenim kontrakcijama bez prethodnog prsnuća vodenjaka (40% do 50% slučajeva)

2) prijevremenim prsnućem vodenjaka prije početka kontrakcija (20% do 30% slučajeva)

3) izbornim prijevremenim porođajem kao medicinskim postupkom zbog indikacije od strane majke ili djeteta (20% do 30% slučajeva).

Prijevremeno rođeno dijete je, u usporedbi s terminski rođenom djecom, nezrelije i manje sposobno prilagoditi se životnim uvjetima izvan majke. Još se smatra kako je bar 70% smrti djece u ranom novorođenačkom razdoblju izravno uzrokovano prijevremenim porođajem.

Ono što najviše zabrinjava jest povišena učestalost respiracijskih, neuroloških i metaboličkih poremećaja koji u takve djece mogu trajati i doživotno. Posebno se ističe problem plućne nezrelosti zbog nedostatka, tzv. surfaktanta, spoja nužnog za optimalnu plućnu funkciju.

Dijagnoza

Porođaj je prirodni fenomen karakteriziran trudovima čija je zadaća poroditi dijete i posteljicu. Katkada kontrakcije nisu bolne pa ih trudnica i ne zamjećuje. Postoje i lažne kontrakcije koje uvelike otežavaju dijagnozu prijevremenog porođaja. Ako je porođaj već počeo, posebice ako je prsnuo vodenjak, često ga je nemoguće zaustaviti. Zbog toga je neobično važno prepoznati rane znakove prijevremenog porođaja i što prije početi liječenje. Mnoge trudnice koje se primaju u bolnicu s dijagnozom prijetećeg prijevremenog porođaja imaju lažne znakove i simptome koji se vrlo brzo smire nakon sedacije i smještaja u krevet. Katkad je vrlo teško razlikovati lažne od pravih uterinih kontrakcija, iako imamo na raspolaganju aparate za mjerenje maternične aktivnosti (kardiotokografi, poznatiji kao CTG aparati).

Liječenje

Temeljno su načelo liječenja prijetećeg prijevremenog porođaja mirovanje i prekidanje prijevremene aktivnosti mišića maternice lijekovima koje nazivamo tokolitici. Danas postoje pripravci u obliku tableta za blaže slučajeve, a tijekom hospitalizacije, za one teže slučajeve, ordinira se, tzv. intravenska tokoliza u obliku infuzija. Trudnica leži na lijevom boku, čime se povećava protok krvi kroz posteljicu i maternicu i za 20% do 30%. U svrhu sazrijevanja plućne funkcije majci se tijekom 3 do 5 dana ordiniraju kortikosteroidi koji pospješuju proizvodnju surfaktanta.

Postupak kod prijevremenog porođaja

Prijevremeni porođaj, posebice onaj prije 34. tjedna trudnoće valja obavljati u ustanovama koje imaju jedinicu za intenzivnu skrb nedonošene novorođenčadi. Uvođenjem tih jedinica znatno je smanjen pobol i pomor prijevremeno rođene djece. Te su jedinice opremljene suvremenom aparaturom koja je potrebna za skrb nedonošene djece i u njima radi posebno educiran kadar, i liječnički i sestrinski. Zato je nužno svaku trudnicu sa znakovima prijetećeg prijevremenog porođaja prevesti u jedinicu za intenzivnu skrb nedonošene djece. To je tzv. "transport in utero", koji je neusporedivo bolji nego transport djeteta u inkubatoru. Maternica je najbolji prirodni inkubator.

Tekst: Dr. med. Mislav Herman, spec. ginekologije i opstetricije

Foto: Profimedia