Andrea Robertson govori o sustavu rodiljske skrbi u svojoj zemlji te o iskustvima s porođaja. Andrea je inače majka dvojice sinova, autorica nekolicine knjiga i priručnika za roditelje i primalje. Nazočila je mnogobrojnim porođajima u bolnicama, porođajnim centrima ili porođajima kod kuće i iz iskustva govori o fiziologiji porođaja.

edukatorica za primalje Andrea Robertson

Kako ste se počeli baviti edukacijom primalja?

Bila sam povezana s grupom roditelja koji su željeli poboljšati brigu za rodilje pa smo osnovali grupu za potporu i edukaciju za roditelje, a sama sam prije 30-ak godina završila potrebnu edukaciju. Od 1984., ‘85. počela sam raditi s primaljama jer sam shvatila da preko njih majke i djeca dobivaju najviše koristi. željela sam im pomoći da ponovno otkriju svoje primaljske vještine i od tada edukacije držim diljem svijeta.

Koliko ste upoznati sa stanjem porođajne skrbi u Hrvatskoj?

Ono što se događa u Hrvatskoj, događa se u mnogim dijelovima svijeta u kojima se porođaj treba uskladiti s modernim postupcima. Mnogo je istraživanja napravljeno o tome što je adekvatna ili neadekvatna skrb, osobito što se tiče zdravstvene zaštite rodilja. Ako se počne zadirati u prirodu, završite s problemom. Liječnici imaju potpuno drugačiji način razmišljanja. Oni se trude biti proaktivni u stilu: "Učinimo nešto sada za slučaj da poslije nastane problem." Primalja pretpostavlja da je sve normalno i da nema problema. Njezin je pristup drugačiji. Ona će reći: "Nemojmo ništa činiti, osim ako ne dođe do problema." I to je općenito puno usklađenije s prirodom. Zato vještine primalja treba ponovno pokrenuti i pustiti ih da rade svoj posao. Mnogi su liječnici muškarci i ne znaju kako se žene osjećaju kad netko upravlja njihovim tijelom. Mnoge stvari koje se ženama rade nisu uvijek potrebne i ponižavajuće su. A za to ne postoji izgovor.

Na koji način i gdje mogu rađati žene u vašoj zemlji?

Mogu se porađati ili u bolnicama ili kod kuće, a također postoje i porođajni centri koji predstavljaju odvojeni dio bolnice. Postoje dijelovi bolnice koji izgledaju poput vaše spavaće sobe − mali apartmani. Oni ženama koriste kao što bi im koristio i vlastiti dom, ali se ovako osjećaju sigurnijima. U tim centrima radi posebno osoblje. Još ne postoji dovoljno porođajnih centara za sve. Stvari se dosta mijenjaju i nadam se da će tijekom sljedeće godine primalje moći raditi potpuno odvojene od bolnica i imati sva prava koja imaju i liječnici.

Znači da to još nije u potpunosti regulirano?

Ne, ali bit će sljedeće godine. I ta će usluga biti besplatna. U Australiji možete imati porođaj s potpuno neovisnom primaljom, ali to se naplaćuje. Sljedeće bi godine ta usluga trebala biti besplatna. Primalje će moći otvoriti svoju praksu i brinuti se za ženu i prije porođaja. žene će moći birati žele li da uz njih na porođaju bude primalja u bolnici ili kod kuće. I cijela će usluga biti plaćena. Primalja će moći propisati potrebne lijekove. Imat će i ugovor s bolnicom da žena može ići i ondje roditi ako je potrebno.

Od kada u Australiji žena legalno može rađati kod kuće s primaljom?

To je oduvijek bilo legalno. I uvijek su primalje bile prisutne. Neovisne su primalje kompletno odvojene od sustava zdravstva, a porođajni su centri osnovani u sklopu zdravstvenog sustava kao besplatna usluga. Za ženu se u porođajnom centru brine jedna od primalja. Trudnica može posjetiti porođajni centar i upoznati svakoga tko u tom centru radi. Na porođaju je s njom dežurna primalja, no polako mijenjamo taj sustav kako bi žena bila s točno određenom primaljom.

Kakvi su uvjeti u vašim bolnicama što se izbora porođaja tiče?

U našim se bolnicama može obavljati normalan porođaj u privatnoj sobi, dopuštena je šetnja, tuširanje, sve što rodilja želi. Ali ako odluči da joj na porođaju bude porodničar umjesto primalje, porođaj će često završiti s nepotrebnim zahvatima, jer porodničari vole inducirati žene i upravljati porođajem, vole upotrebljavati lijekove, epiduralnu. I ta se kompletna usluga naplaćuje. Ako žena ne želi platiti, tj. odluči se za zdravstveni sustav koji je potpuno besplatan, onda su veliki izgledi da ima potpuno prirodan porođaj.

Kod nas žene uglavnom više vole epiduralnu anesteziju. Što mislite zašto je tako?

Zato što nisu čule potpune informacije, doznale su samo dijelove. Nisu čule dio o tome kako epiduralna djeluje na dijete. A najveća motivacija koju žena ima tijekom trudnoće jest djetetovo zdravlje. Ako ne čuju kako epiduralna utječe na dijete, kao ni većina lijekova, mogu pomisliti da je to u redu. I tako žene donose odluku na temelju nepotpunih informacija. I to nije njihova greška.

Porodničari ne kažu baš sve?

Liječnik nastavlja prenositi informacije koje su ga učili. Uostalom, teško je raditi nešto što nisi vidio niti radio. Tako da smo i mi prvo trebali educirati liječnike u Australiji. Na primjer, o tome da žena najlakše rađa u uspravnom položaju. Ako to liječnik nikad nije vidio, već je vidio samo ženu u ležećem položaju, mislit će da je to jedino ispravno. A žene su poslušne kad im se kaže da dijete izlažu riziku i da trebaju leći. Zato je potrebna primalja da "preodgoji" liječnika. Primalja je tu da stane na ženinu stranu. Zato često imamo situaciju u kojoj žena rađa, a liječnik stoji u kutu.

Koji je položaj najudobniji za porođaj?

Najudobnije je u vodi, u kadi ili bazenu. Voda je umirujuća, svi su ostali udaljeni od trudnice i ona ima svoj mir. Ako nemate takvu mogućnost, onda je najlakše rađati ako se kleči. U klečećem je položaju lako zadržati dio tijela privatnim (nitko ti ne može prići). Uz to, u uspravnom položaju pomaže sila teža koja ubrzava porođaj. Tako je puno manji pritisak na međicu.

Jedna od isprika domaćih porodničara vezanih uz kadu bila je da to nije dovoljno čisto za siguran porođaj. Je li to istina?

Kada je potpuno sigurna za porođaj i samo je majka u vodi. Zapravo, to je najsigurniji način rađanja, jer su u vodi samo bakterije s kojima se dijete već upoznalo preko majke. Primalja se može nasloniti na rub da je pridrži, ali samo je majka u vodi i dijete nije ugroženo. Svaka žena zna što treba napraviti − sva sreća što imaju instinkt. Najvažnije je da zna kako i što može dobiti od zdravstvenog sustava i da se izbori za primalju koja će se zauzeti za nju, nakon što joj objasni sve želje.

U našim se bolnicama rodilji brani da uzima bilo kakvu hranu, a ponegdje i da pije. Koliko to ima smisla?

To je loše. Trebaju piti tekućinu. Ne moraju se prejedati, ali trebaju prigristi. Hrana im nije toliko nužna jer su nakupile masti, ali treba im voda za osvježenje.

Je li bolje da na porođaju s rodiljom bude doula ili partner?

Trebali bi biti oboje − partneru je teško biti potpora jer ne zna baš sve. Ako ne smiju biti oboje, treba iskoristiti potporu primalje.

Neke žene odluče roditi kod kuće potpuno same ili s partnerom. Koliko je to mudro?

Bez primalje ili liječnika to nije sigurno. Mislim da bi trebale imati stručnu pomoć. Čula sam da ima prirodnih porođaja u Hrvatskoj i da dolazi primalja iz Austrije.

Što ako nastanu komplikacije tijekom porođaja kod kuće?

Primalja bi trebala znati ustanoviti problem na vrijeme i organizirati prijevoz rodilje u rodilište. Tada brigu preuzima porodničar i pruža medicinsku pomoć. Gotovo se svi problemi otkrivaju tijekom trudnoće i primalja je zadužena da održava trudnoću normalnom. Ako je trudnoća bila uredna, tada ne bi trebalo biti poteškoća.

Pisali ste u jednom svojem članku da rodilja nakon porođaja može patiti od posttraumatskog stresa. Kako to utječe na odluku o sljedećoj trudnoći?

Mnoge se žene žale na stvari koje su im se događale tijekom porođaja. Porođaj je važan dio njihove seksualnosti. Zato bi trebale rađati na način koji za njih nije traumatičan. Mnoge žene nakon porođaja imaju osjećaj kao da su zlostavljane ili silovane. Istraživanja su pokazala da takvim ženama u prosjeku treba oko četiri godine da pokušaju ponovno imati dijete. A to je važno, jer žene počinju rađati s 30 ili 31 godinom, tako da se polako dolazi do 35. kad žena poželi drugo dijete, a tada je plodnost smanjena i upitno je hoće li imati opet dijete. Posttraumatska depresija utječe na cijelu obitelj te na odnos s djetetom, partnerom i kvalitetom dojenja.

Savjet za buduće roditelje

Na pitanje što bi budući roditelji minimalno trebali znati prije porođaja Andrea Robertson odgovora kako je potrebno da shvate da je porođaj prirodan proces. Žena bi se trebala upoznati s primaljom i trebala bi se moći osloniti na nju. Za partnera je važno da ima neko predznanje o osjećajima i ponašanju žena te da se upozna s fazama porođaja. Muškarci najčešće paničare. A najvažnije je da žena ne dođe prerano u rodilište. Ne treba juriti u rodilište čim pukne vodenjak. Naravno, ako ste u nedoumici, nazovite primalju i recite što se događa kako bi se odredilo stanje. Ne žurite. Nije presudan razmak između kontrakcija, nego dužina i intenzitet kontrakcija. Kad žena više gotovo ne može govoriti, onda je vrijeme.Razgovarala: Ivančica Tarade za časopis Moje dijete, 2009.Foto: Iva Lulić, Profimedia