Što su narodi na Zemlji postajali razvijeniji, sve su više bili uvjereni u to da rađanje treba proglasiti bolnim i opasnim mučenjem.  (Grantly Dick-Read, Rađanje bez straha)

Poruka da je rađanje iznimno bolno obišla je svijet. Nitko ne osporava da porođaj može biti tjelesno bolno iskustvo za mnoge žene. No manje je poznata činjenica da neke žene u svim kulturama svijeta rađaju gotovo bezbolno. Ta činjenica otvara dva pitanja: kako je moguće da se jedan tjelesni događaj tumači na dva potpuno različita načina, i što iz toga možemo naučiti o pripremi za porođaj?

Kako bismo odgovorili na ta pitanja, pomoći će nam razmišljanje o porođaju i rođenju iz kuta koji nije uobičajen. Razmotrimo još jedan čin koji uključuje iste ženske reproduktivne organe kao i porođaj – to je spolni čin. Seksualni odnos može biti iznimno bolan ili pun ekstatičnog užitka, ovisno o vještini i osjetljivosti seksualnog partnera i voljnosti žene koja je uključena. Veličina objekta u njezinoj vagini zapravo ima manje veze s tjelesnim osjećajima koje doživljava tijekom čina nego što je imaju čimbenici koje smo upravo spomenuli. Isto se može reći o osjećajima koji se doživljavaju tijekom umetanja tampona. Za početak, tamponi su manji od penisa odraslog muškarca. Ali ipak, tampon te veličine može se uložiti na bolan ili na bezbolan način, ovisno o tome koliko je žena popila kave toga jutra, koliko je hladno ili kojom ga brzinom ulaže. Mnogo toga ovisi o spremnosti žene na to iskustvo. Kada stvari pogledamo iz te perspektive, manje će nas iznenaditi postojanje toliko različitih načina na koji žene doživljavaju i opisuju osjećaje tijekom porođaja i rođenja.

Još jedan zanimljiv aspekt boli jest taj da ženska percepcija boli rađanja uvelike ovisi o zemlji ili kulturi iz koje potječe. U nekim zemljama, uključujući Sjedinjene Američke Države, većina žena vjeruje da je rađanje bez neke vrste anestezije teška muka. Postoje iznimke, naravno, kao što su i žene iz zajednice Farma i pripadnice vjerske zajednice amiša. U drugim zemljama slične razine blagostanja (najbolji primjer su Nizozemska i Japan) većina žena ne očekuje da će dobiti anesteziju za normalan fiziološki proces kao što su porođaj i rođenje. Ako postoji bol, ona nije nešto na što se treba usredotočiti. Bol je prirodna i ne treba je se bojati. U Nizozemskoj i Japanu primalje vode većinu porođaja – za razliku od Sjedinjenih Američkih Država u kojima primalje, iako ih ima sve više, sudjeluju u samo deset posto porođaja.

Rezultati istraživanja koje je usporedilo očekivanja od porođaja skupine žena iz Nizozemske i slične skupine iz Sjedinjenih Američkih Država pokazali su velike razlike između dviju skupina. Obje skupine žena rađale su u bolnici i dva dana nakon porođaja postavljena su im pitanja o tome kakva su bila njihova očekivanja o boli, jesu li uzimale lijekove protiv bolova i kako bi željele riješiti pitanje boli tijekom sljedećeg porođaja. I nizozemska i američka skupina žena bila je obaviještena o potencijalnim negativnim popratnim učincima lijekova protiv boli trudova. Otprilike dvije trećine žena u nizozemskoj skupini nije dobilo nikakve lijekove protiv boli, za razliku od tek šestine žena u američkoj skupini. Dvije trećine žena u američkoj skupini dobile su narkotike tijekom porođaja, uz neku vrstu blokatora živaca za rađanje. Žene u američkoj skupini očekivale su da će porođaj biti bolniji od žena u nizozemskoj skupini te da će dobiti lijekove protiv boli. U obje skupine odnos žena koje su očekivale bol i onih koje su stvarno dobile lijekove bio je gotovo jednak.

Antropologinja Brigitte Jordan komentirala je razlike u pristupu boli tijekom porođaja između Nizozemki i Amerikanki u svojoj značajnoj knjizi Rađanje u četiri kulture. Napisala je: "Kod Nizozemki je duboko ukorijenjeno vjerovanje da tijelo žene zna najbolje te da, uz dovoljno vremena, priroda zna najbolje i sama će sve riješiti." Tijekom posjeta Japanu ustanovila sam da žene i primalje s kojima sam razgovarala imaju sličan stav. "Rađanje je prirodno", rekle su. "Bilo bi me strah potresa, ali ne i porođaja bez anestezije. To je jednostavno ženski posao. Uostalom, ako uzmete anesteziju, propustit ćete ekstazu. Propustit ćete euforiju."

Jedno drugo istraživanje usporedilo je percepciju boli pri porođaju između dviju različitih skupina žena u Sjedinjenim Američkim Državama: onih koje su rađale u bolnici i onih koje su rađale kod kuće. Skupina koja je rađala u bolnici ocijenila je bol znatno većom od one skupine koja je rađala kod kuće. Nekoliko je bitnih razloga zašto je bol u skupini koja je rađala kod kuće manji. Prvo, puno je manja vjerojatnost da će žene morati rađati u krevetu, poput žena u bolnicama, da će im se uskratiti hrana i piće te da će oko njih tijekom porođaja biti stranci. Normalna, ugodna svakodnevna okolina – mogućnost kretanja, jedenja i pijenja po želji – jednako je poželjna tijekom porođaja, ako ne i više nego inače. Žene koje rađaju kod kuće imat će tako, za razliku od žena koje rađaju u bolnicama, stalnu pomoć osoba kojima vjeruju, što je još jedan čimbenik za koji je dokazano da smanjuje percepciju boli tijekom porođaja.

Bol je čudna kategorija ljudskog iskustva na više načina. Mi žene izgleda razmišljamo o tome na različite načine, ovisno o tome što smatramo uzrokom boli. Vjerojatno smo svi imali probadanja i bolne grčeve od nagomilanih plinova u crijevima. Shvaćanje da mali pomak crijeva zbog male količine zarobljenih plinova može uzrokovati ozbiljne bolove pomaže nam shvatiti zašto je bol često dio iskustva trudova i rađanja.

Trudovi su puno suptilniji, promjenjiviji skup osjeta nego što naša kulturološka mitologija dopušta. Kad kažem "suptilniji", ne govorim toliko o samom osjetu boli tijekom trudova nego o mogućnosti promjene stava koja će nam promijeniti percepciju boli. Vidjela sam mnoge žene kako tijekom porođaja od paklenskih muka prelaze u rajsku euforiju u samo nekoliko sekundi kad pobijede užasan strah i dođu do spoznaje kako se može raditi s energijom porođaja.

Naravno, puno je lakše obraćati pozornost na te suptilne promjene u mozgu kad vas stalno ohrabruje netko koga nije strah porođaja. U trenucima možete osjećati kao da ste zadobili grozne ozljede unutarnjih organa, no miran i staložen pristup primalje utješit će vas i objasniti vam da nije došlo ni do kakvih ozljeda. U tim je trenucima takva spoznaja toliko osnažujuća da je moguće osjetiti kako bol nestaje ili kako raste vaša sposobnost podnošenja boli. Ne može se izbrojiti koliko puta sam vidjela kako se ženine oči šire u strahu od snage trudova koji prate puno širenje grlića maternica. Kad primijetim takav pogled, točno znam koje će riječi smiriti potpuno iracionalan strah koji je obuzeo tu ženu.

"Ne brini se", rekla bih, "nikad nisam vidjela da je netko eksplodirao ili se raspolovio na porođaju." Olakšanje obično dolazi trenutno i potpuno.

"Samo će dijete izaći van", nastavljam ako vidim da moje riječi imaju umirujući učinak. "Tvoje je tijelo jako mudro. Ono samo gura van ono što treba izaći."

U takvim trenucima uz olakšanje i zahvalnost dolazi do naleta endorfina, prirodnih opijata. Bol se smanjuje. To dovodi do daljnjeg olakšanja i još više zahvalnosti, uz još jači učinak endorfina. Žena počinje više poštovati mudrost prirode koja se iskazuje u njezinu tijelu. Kad počne shvaćati da humor i zahvalnost zapravo pomažu u procesu rađanja, počinje i sama težiti takvim osjećajima. I dalje će biti teško, no sada ima hrabrosti za to. Umjesto da se boji svog tijela, dopustit će sebi da mu povjeruje.

"Mi smo, uistinu, potpuno spremni vjerovati da rađanje djece može i treba civiliziranim ženama postati jednako bezopasno i lišeno dugotrajnih muka kao što je to slučaj kod plemenskih žena." (Thomas Huxley)

Bezbolan porođaj

Kao što sam već spomenula, postoje žene koje su iskusile bezbolan porođaj. Neke čak nisu ni shvatile da rađaju dok dijete nije doslovce počelo izlaziti iz njihova tijela. Moja prijateljica Mary mislila je da su grčevi koje je osjećala u devetom mjesecu trudnoće sa svojim prvim djetetom uzrokovani crijevnom gripom koja je harala. Otišla je i sjela na zahod. Nakon nekoliko minuta njezin je sin bio rođen, ulovio ga je njegov otac sekundu prije nego što bi pao u vodu. Treba doduše priznati da moja iskustva rađanja nisu bila ni blizu njezinu iskustvu. Uvijek sam znala kad rađam. Ipak, neke žene imaju baš ovakvo iskustvo, čak i s prvim djetetom. Katkada se dogodi da djetetov otac iskusi veću bol od majke koja rađa.

Slušala sam 1996. godine tri žene kako opisuju svoja iskustva iznenadnih, gotovo bezbolnih porođaja u televizijskoj emisiji. Sve tri bile su potpuno nesvjesne činjenice da su trudne. Jedna nikad prije nije rodila (liječnici su joj rekli da ne može zanijeti) i nije imala bolove te jačine da bi otišla u bolnicu. Osjećajući bolove koje obično izaziva crijevna gripa, jednostavno se otišla okupati i nije ni shvatila da rađa – dok se nije pojavila djetetova glavica.

Nevjerojatne priče poput ovih ponekad se zapisuju. Primjerice, stotinu godina stara knjiga o pripremama za porođaja koju je napisala Alice B. Stockham sadržava i ove slučajeve:

  • Iskustvo dr. Douglasa kojeg je 1828. godine pozvala jedna londonska obitelj, a kad je stigao k njima, saznao je da je dijete rođeno prije nego što su ga uopće pozvali. Žena je rodila u snu i postala toga svjesna kad ju je probudila prestravljena petogodišnja kći koja je čula plač i osjetila pokrete novorođenčeta.
  • U još jednom slučaju o kojem izvještava dr. Douglas, "vrlo ugledna žena, žena poznatog plemića, rodila je također u snu; odmah je probudila supruga jer ih je najednom u krevetu bilo više nego kad su otišli na počinak."
  • Susjeda Alice Stockham rodila je sve četvero djece prije nego što je dr. Stockham mogla stići do nje, iako je živjela na suprotnoj strani ulice. Nakon što je prvo dijete došlo iznenadno i brzo, natjerala je dr. Stockham da spava u zavezanim cipelama kad bi se približavalo vrijeme porođaja.

Jedna od mojih sestara naučila me da neke žene dolaze roditi prvi put sa životnim iskustvom koje ih je dobro pripremilo na podnošenje boli tijekom porođaja. Upravo sam nedavno pomagala njoj i njezinu suprugu tijekom porođaja njihova prvog djeteta kod kuće i rekla kako je, izgleda, imala iznimno lagan prvi porođaj.

"Stalno sam čekala da trudovi postanu jaki kao moji menstrualni bolovi", rekla mi je. "Znala sam imati tako snažne menstrualne bolove da sam prvih dana menstruacije morala ležati u krevetu." Žena koja je imala spontani pobačaj ili je navikla na snažne menstrualne grčeve već ima prilično dobar trening koji će joj pomoći da prođe porođaj bez straha od boli.

U svojoj knjizi Porođaj bez straha, koja je postala klasik, dr. Grantly Dick-Read ispričao je priču o jednom od prvih porođaja na kojima je bio 1913. godine u Londonu dok je još bio mladi student medicine. U to je vrijeme vjerovao da je porođaj uvijek bolan, pa ga je nemalo iznenadilo kad je žena koja je rađala odbila udahnuti malo kloroforma koji joj je ponudio. To je bilo prvi put u njegovoj kratkoj praksi da je žena odbila kloroform. Prije nego što je otišao iz kuće, upitao je ženu zašto je odbila masku s kloroformom.

"Nije mi odmah odgovorila", napisao je, "no skrenula je pogled sa stare žene koja je pomagala pri porođaju prema prozoru kroz koji je ulazilo prvo svjetlo rane zore; zatim se stidljivo okrenula prema meni i rekla: "Nije me boljelo. Nije ni trebalo, je li tako, doktore?"

Tijekom Prvoga svjetskog rata Dick-Read bio je vojni liječnik i svjedočio je dvama nezaboravnim porođajima. Prva je žena tražila liječnika, pa je Dick-Read uspio osigurati mali privatan prostor, pregledao je i ustanovio da je porođaj već daleko odmaknuo. Uskoro se dijete rodilo i sve je bilo u redu. Mlada žena, koja je izgledala kao da nije svjesna ratnih zbivanja oko sebe, "sjela je na nosila, nasmijala se i odmah uzela dijete na ruke".

Druga je žena bila Flamanka koja je ležala naslonjena na uzvisinu u polju u kojem je očito dotad radila. Nešto je u načinu na koji je stajala upozorilo liječnika da se s njom nešto događa. Nisu razumjeli jezik kojim je govorila, no uspjela mu je objasniti da rađa, da se ne boji i da zapravo ne treba njegovu pomoć. Odlučio je ostati u blizini, zapalio je lulu i spremno čekao da pomogne ako kasnije zatreba. U međuvremenu je žena bila nasmijana i vesela, a kad su počele kontrakcije, njezino je lice postalo "čvrsto, ne zbog boli ili straha, nego nekako puno očekivanja". Dijete se uskoro rodilo. Majka se odmah nasmijala, no ostavila ga je da leži na zemlji nekoliko minuta.

Nakon nekog vremena, koje se činilo kao vječnost, djetešce je počelo plakati, a majka ga je podignula i nekako pokidala pupčanu vrpcu. Zamotala ga je u komad tkanine kojom je bila ogrnula ramena, okrenula se zapanjenom Dick-Readu i „veselo se nasmijala“. Pet minuta poslije imala je kontrakcije i izašla je posteljica bez ikakva krvarenja. Dick-Read nikad nije zaboravio to iskustvo koje je bilo potpuno različito od svih njegovih dotadašnjih bolničkih iskustava u kojima su žene uvijek bile pune straha. Napisao je:

"Ono što me oduševilo bio je duh veselja, sreće i ponosa zbog dolaska i javljanja novorođenčeta ... Moja iskustva s naknadnim krvarenjima, plavom novorođenčadi koja ne diše, maternicama koje se ne grče i posteljicama koje se neće odvojiti činila su se potpuno strana u odnosu na ove porođaje koji su prošli na najučinkovitiji način, takav kakav ja nisam mogao ni sanjati."

Pročitala sam Porođaj bez straha sa šesnaest godina, a to me čitanje dobro pripremilo za porođaj – ako ništa drugo, pokazalo mi je kako izbjeći rutinu u bolnicama sredinom šezdesetih godina koja je sprječavala žene da pokušaju roditi bez lijekova, epiziotomije, forcepsa ili vakuuma.

Pitanje treba li porođaj biti bolan predmet je rasprava star barem stoljeće i pol – otprilike se toliko dugo rabe razne vrste anestezije kako bi se olakšali porođajni bolovi. Američki liječnik iz devetnaestog stoljeća John Dye postavio je zanimljivo pitanje onima koji su vjerovali da su porođajni bolovi božanska kletva bačena na žene zbog neposluha njihovih ženskih predaka (gdjekad se to naziva i teorija porođajnih bolova "Evin grijeh"). Njegovo je pitanje bilo sljedeće: Ako je to stvarno slučaj i bolovi su stvarno potrebni tijekom porođaja, zašto neke žene pate toliko manje od drugih? Uz to, pitao se Dye, zašto su ti liječnici, koji su tako spremno prebacili odgovornost za ženine patnje na Boga, jednako brzi u davanju lijekova koje je stvorio čovjek kako bi prekinuli tu Božjom voljom nametnutu bol?

Očaranost Grantlyja Dick-Reada zagonetkom zašto neke žene osjećaju bol, a neke pak ne osjećaju, vodila je cijeli njegov život i karijeru. Dok je kao student medicine promatrao iskusne primalje u londonskoj bolnici, primijetio je da žene koje ulaze u bolnicu u agoniji teškog porođaja katkada može umiriti jednostavna pažnjom suosjećajne primalje. Primalja je mogla prići ženi koja je bila "slika agonije i muke", pomilovati je po kosi i razgovarati s njom na način da bol, ako već ne i trud, nestane. Slučaj za slučajem, promatrao je kako vrijedne primalje, njegujući rodilje na materinski način, donose mir i ugodu ženama koje su došle kao "užasnuti abnormalni slučajevi".

Prirodan porođaj (Ina May Gaskin) (Sve što trebate znati da biste iskusili porođaj na najbolji način 
- u bolnici ili u udobnosti vlastitog doma!)

Ako ne želite biti jedna od mnogih žena koje su prošle traumatičan porođaj u bolnici potaknut lijekovima 
i medicinskim intervencijama, nego želite prirodan i ispunjavajući porođaj, tada je ova knjiga savršena za vas! 
U njoj ćete naći važne informacije o tome kako izbjeći razne medicinske intervencije tijekom porođaja te 
potaknuti njegov prirodan tijek.

Saznajte sve o tome:

• kako smanjiti porođajne bolove bez lijekova 
• zašto je važno vjerovati u snagu i sposobnost vlastitog tijela 
• što se događa tijekom trudova i koji su najbolji položaji za prirodan porođaj 
• zašto je važno ne požurivati tijek porođaja lijekovima i medicinskim intervencijama
• zašto epiziotomija nije nužno potrebna i kako je izbjeći 
• koje su prirodne metode poticanja ili ubrzavanje porođaja 
• kako povećati svoje mogućnosti za prirodan porođaj bez lijekova i intervencija u bolnici
 • kako izbjeći poslijeporođajno krvarenje i depresiju 
• koji su rizici carskog reza i anestezije 
• kako stvoriti sigurno i ugodno okružje za porođaj kod kuće, ali i u bolnici
 • kako porođaj učiniti uistinu ispunjavajućim i osnažujućim iskustvom umjesto traumom.

S pomoću savjeta i informacija iz ove knjige i vi ćete moći doživjeti prekrasan, prirodan porođaj, najbolji za majku i njezino novorođenče!

Cijena: 139 kn

Izdavač: Mozaik knjiga, www.mozaik-knjiga.hr

bezbolan-porodaj-bez-lijekova

Tekst: Prirodan porođaj (Ina May Gaskin), Mozaik knjiga

Foto: Profimedia