Često se u knjigama spominje vazžnost kretanja za vrijeme porođaja. Što to točno znači? Znači ne leći u krevet kad osjetimo prvi trud, nego nastaviti uobičajeni život sve dok trudovi ne počnu zahtijevati više naše pozornosti. Dok smo u stanju skuhati ručak, razgovarati, plesati, spavati ili gledati film, možemo pustiti vrijeme da protječe kao da se ništa posebno ne događa. To isto vrijedi za partnere i ljude koji su tada oko nas. Pretjerana pažnja i “skakanje” oko trudnice kojoj su upravo počeli trudovi samo povećavaju nervozu u kući i trudnu ženu čine nesposobnom.

Zbog prevencije takvih situacija korisno je unaprijed pripremiti nešto što možete raditi kad počnu prvi trudovi. Smislite neki nezahtjevan “projekt” poput slaganja albuma sa slikama, pletenja, pospremanja ladica ili pripremanja jela koja možete zamrznuti, a dobro će vam doći kad se vratite iz rodilišta. Iako će prvi trudovi svakako izazvati veliko uzbuđenje, najčešće će proći još dosta vremena do časa kad treba krenuti u rodilište, osobito kod prvorotkinja. Spomenute aktivnosti služe tomu da sami sebi pomognete u tim prvim satima i ne uvučete se u “histeriju” koju često gledamo u filmovima: jurnjava autom do rodilišta, svi vrište i nastaje opća panika. Ono što vam treba jest sasvim suprotno – okretanje prema unutra, priprema za uranjanje u jedno od najmoćnijih iskustava vašeg života.

Rađamo kao što živimo

S obzirom na to da žene rađaju uglavnom onako kako žive, ne treba očekivati da ćete, ako ste po prirodi tip koji voli sve imati pod kontrolom, na porođaju biti iznimno opušteni ili obratno. Isto vrijedi za odnos s partnerom. Ako inače niste par koji izmjenjuje nježnosti na svakom koraku, ne treba očekivati da će vaš partner na porođaju sam od sebe postati iznimno nježan i držati vas u naručju. Baš zato, ako želite neke promjene u partnerskom odnosu ili vlastitom odnosu prema porođaju, trudnoća je pravo vrijeme da se time pozabavite, odnosno vježbate željeno. Na primjer, mnoge žene priželjkuju osjećaj kontrole na porođaju, nesvjesne da im on često može smetati. Čak i kad je u pitanju carski rez, porođaj prije svega promatram kao kreativan proces, a ne operacijsku proceduru. Rađanje je proces kojim dijete dolazi na svijet i upoznaje svoje roditelje. Evo, zamislite plesača na sceni, u kazalištu. Naravno, nastojimo učiniti pozornicu što sigurnijom, a plesače što bolje uvježbati. No kako bi bilo da plesači plešu s kojekakvim štitnicima, ovratnicima, čisto iz mjera sigurnosti? To bi im onemogućilo slobodno kretanje i sputalo kreativnost. Tako je i s porođajem. Osim u slučajevima kad su određene mjere opreza medicinski nužne, porođaj je lakši kad se žena može prepustiti procesu porođaja kao stvaralačkom procesu. Kao kuhanje bez kuharice, kao ples dvoje ljudi koji se vole, kao posjet zanimljivom gradu bez karte s povjerenjem da ćemo naći put.

Plesom dođite do svog tijela

Jedan od načina koji podržava tu vrstu prepuštanja jest ples. Bio to slobodni ples po kući kad nitko ne gleda, trbušni ples za trudnice, ples pet ritmova ili dvokorak s partnerom koji dolazi umoran s posla na kraju dana – ples je način da nježno dođemo do svog tijela, a već smo govorili da se rađa s tijelom, a ne glavom. Za to je potrebna odluka koja za neke ljude može biti i zastrašujuća. Prije svega potrebno je željeti vratiti se “k sebi”, u svoje tijelo i svoje senzualno, kreativno i divlje “ja”. Bez obzira na to što je vaše tijelo novog oblika i svđa li vam se ono ili ne. Neke stvari koje se kriju duboko u našem biću plesom možemo iznijeti, odlučno kao mač iz korica, kao as iz rukava.

Nekim se ženama u trudnoći savjetuje mirovanje. Kako onda plesati? Neka plešu vaše ruke, vaše misli, neka pleše vaše srce. Uzmite pastele i papir i dopustite da se boje slobodno kreću po papiru. Neka se pastela miče nesputano, baš kao vaši kukovi u porođaju, baš kao što će se kretati vaše dijete na putu k vama – s povjerenjem. Sretno!

Napisala: Hana Francetić Brčić, dipl. sociologinja, certificirana Birthing from within mentorica i doula, Gestalt psihoterapeut edukant, te majka troje djece

Foto: Profimedia