Vjerovatno se nikada toliko intenzivno ne bavimo ulogom očeva u obitelji kao na njihov dan - Dan očeva. No oni su svaki dan iznimno važni i neprocjenjivi za svoju djecu baš kao i majke. Koliko se i kako razlikuju majčinska i očinska uloga te kako znati hoće li naš partner jednog dana biti dobar tata odlučili smo upitati psihologinju i pedagoginju, dr. sc. Dubravku Miljković, professor emerita Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.
Koliko je važna uloga očeva u trenucima prije poroda, odnosno za vrijeme partneričine trudnoće?
Za početak, očevi su uglavnom i zaslužni za trudnoću partnerice – svidjelo se to njima ili ne. Uglavnom, ništa te ne može dovoljno dobro pripremiti za roditeljstvo. Prije svega, treba reći da rođenje djeteta, uz veliku radost, unosi u obitelj i sve druge moguće emocije (obično ne tako pozitivnog predznaka). Recimo to ovako: roditelji su, u većoj ili manjoj mjeri, izbezumljeni; preplavljeni emocijama za koje nisu ni znali da ih imaju. Možda je najgore što to ne žele priznati ni sebi ni jedno drugome. Nisam normalan, sad bih trebao biti beskrajno sretan, a meni se ne ide kući s posla; Nisam normalna, sad bih trebala biti beskrajno sretna, a ja samo jedva čekam da on dođe kući… Jasno je da su sukobi tu neizbježni; dobri odnosi se kvare, nezadovoljstvo raste… Pozor - ako su odnosi i prije rođenja djeteta bili loši, vrlo je vjerojatno da će nakon njegova rođenja postati još lošiji! Ideja da će rođenje djeteta oživjeti truli brak vrlo je nerealna; zapravo i sebična. Međutim, ako su odnosi ranije bili dobri, ovakva podrhtavanja će ih, uz malo strpljenja i razumijevanja, učiniti još i boljima.
Možemo li znati hoće li naš partner biti dobar tata? Što uopće znači biti dobar tata?
Zapravo, ne možemo znati niti hoćemo li mi biti dobre majke. Dok traje zaljubljenost, partneri su vrlo skloni idealizirati jedno drugoga u svim njegovim (njezinim) ulogama - 'Ma divan je, samo što po vodi ne hoda'. No tek na muci se poznaju junaci. Eto, u nekim dijelovima Bosne postoji stari običaj da muškarac aktivno pomaže pri porodu. Kad porod počne on legne na krevet u drugoj sobi pa urla i zapomaže - onda kad i žena to radi. Istraživanja osobina roditelja uspješne djece pokazala su da ti roditelji imaju neke zajedničke osobine. Ukratko, roditelji uspješne djece poučavaju djecu socijalnim vještinama, imaju visoka očekivanja i visoku razinu pozitivnih interakcija s djecom, pohvaljuju ih i ohrabruju, imaju s djecom dobre odnose – bez obzira žive li roditelji zajedno ili su razvedeni, potiču djecu na ulaganje truda (ne rade za njih ono što djeca mogu napraviti i sama – kad se potrude), održavaju komunikaciju i kad su ljuti (nema durenja i tihih
'Ako su odnosi i prije rođenja djeteta bili loši, vrlo je vjerojatno da će nakon njegova rođenja postati još lošiji!'
misa), traže od djece da odmalena obavljaju kućne poslove i, vjerovali ili ne - svađaju se pred djecom. To naravno ne uključuje grubo, agresivno svađanje i uzajamno vrijeđanje i podcjenjivanje. Međutim, pristojno svađanje ima nekoliko korisnih posljedica. Prije svega, djeca uče da su i svađe uobičajen sastojak međusobnih odnosa – i u obitelji, kao i inače među ljudima te da svađa ne mora loše završiti. Svjedočenje djeteta konstruktivnom razrješavanju konflikta između roditelja, koji je možda i započeo svađom, ali je onda postignut kompromis ili suradnja u rješavanju problema ili je netko popustio, pozitivno djeluje na razvoj njegovih socijalnih vještina, samopoštovanja i emocionalne sigurnosti. Dakle, dijete uči kako se problemi mogu riješiti i kako poslije svađe možemo biti i zadovoljni.
Ima li razlika u majčinskoj i očinskoj ulozi?
Postoje neke zanimljive razlike u ponašanju majki i očeva. Primjerice majke u igri s djecom više koriste igračke, priče, pjesmice i više razgovaraju, dok se očevi više igraju s djecom kroz fizičke aktivnosti (s loptom na igralištu, valjanje po podu i slično). Očevi postavljaju pred dijete veće izazove i očekivanja, a majke se obično igraju na djetetovoj razini, dopuštaju mu da bira i usmjerava igru. Zatim, majke su sklonije tješiti dijete i brže reagiraju kad dijete plače ili je ljuto; očevi imaju manje strpljenja za takvo plačljivo ponašanje djeteta (osobito ako se radi o sinu). Također, očevi su jako važni za razvoj dječjeg govora. Pazite ovo - dok su još bebe, djeci tepaju i očevi i majke. Međutim, majke tepaju i nešto starijoj djeci, dok očevi vrlo brzo počnu djeci govoriti duže rečenice i složenije riječi i to potiču i kod djece.
Koliko je prisutnost oca važna za razvoj djeteta u prvim tjednima njegovog života? Stječe se dojam da je u tom periodu beba iznimno vezana za majku i očevi nerijetko smatraju da nisu toliko potrebni?
Mnogi misle kako su očevi manje zainteresirani, ali i manje sposobni brinuti se za malu bebu. I doista, većina istraživanja bave se odnosom majke i malog djeteta, a puno rjeđe odnosom oca i malog djeteta. Kao da su očevi u toj fazi tek nužno zlo. No, beba je već od rođenja jako pametna. Najviše se vezuje uz onoga koga najčešće gleda; onoga tko ju hrani, presvlači i najviše mazi. Najčešće je to ipak mama. Međutim, ako obitelj ostane bez majke pa se otac brine za dijete, on se počinje ponašati vrlo slično majci.
Je li i to jedan od razloga radi kojih se još uvijek velik broj očeva ne odlučuje iskoristiti roditeljski dopust?
Kao što sam rekla, muškarci su sasvim sposobni brinuti se za malu bebu i kad se za to ukaže potreba, mogu obaviti sve što mogu i žene. Dobro, ne mogu podojiti dijete, ali Japanci su se pobrinuli za ispravljanje i te nepravde: od prozirne su plastike napravili dojke – kontejnere u koje se ulije mlijeko. Cijela se konstrukcija objesi oko tatinoga vrata i – voilà! Fali još samo gladno dijete u naručju. Mislim da glavni razlog zbog kojeg se očevi ne odlučuju iskoristiti roditeljski dopust leži na tekućem računu, odnosno, ne leži na njemu. U prosjeku, muškarci zarađuju više nego žene. Tamo gdje su te razlike manje ili je društvo bogatije pa svi imaju koliko im treba, očevi koriste roditeljski dopust jednako često kao i žene.
Kakve posljedice po dijete ostavlja činjenica da ne odrasta uz oca?
Važnije je s kime dijete odrasta, a ne s kime ne odrasta.