Poštovana,

po svemu što ste opisali može se zaključiti da se psihomotorni razvoj vašeg dječaka odvija prema očekivanjima, dok govorni razvoj zaostaje na razini ekspresije. Važno je to što navodite da on razumije upute i izvršava verbalne naloge, kao i to da se lijepo snašao u uvjetima boravka u jaslicama, te u tom smislu imate manje razloga za brigu. Progovaranje prvih semantičkih riječi u prosjeku se javlja s navršenom prvom godinom života, pa u odnosu na to vaš dječak pokazuje izvjesno kašnjenje. U nemogućnosti (ili nestrpljenju) da se umjesto riječima koristi neverbalnim oblicima komunikacije, poput primjerice gestom pokazivanja, on se služi „cendranjem“. Očigledno je da postoji veći nesklad između njegove potrebe za komunikacijom i mogućnosti izražavanja govorom, pa je vrlo vjerojatno da su i ispadi bijesa koje navodite izravna posljedica toga.

Zato je sada prije svega važno da vaš dječak nauči s vama što uspješnije komunicirati, koristeći se raznim neverbalnim oblicima (usmjeravanjem pogleda, gestom, pokretima tijela...) U tom smislu poželjno je da s njim u komunikaciji gradite odnos povjerenja, da s podrškom i strpljenjem primate njegove poruke i da ga za to uvijek pohvalite te tako potičete da s vama i dalje nastavlja komunicirati.

Iz navedenog nije sasvim jasno postoji li mogućnost spontane upotrebe riječi „mama“ ili je on izgovara samo na vaše inzistiranje i u formi ponavljanja. Također se može zaključiti da je za sada u mogućnosti koristiti samo ograničeni broj slogova, i to u formi ponavljanje dva ista sloga. Na primjeru kojeg navodite, on je od dva različita sloga u imena TINA, uspio „zahvatiti“ i ponoviti samo zadnji slog. Stoga vaše inzistiranje na izgovoru pojedinih riječi i/ili čak dvočlanih rečeničnih izraza, njemu predstavlja preveliki zahtjev kojeg još ne može zadovoljiti. U takvoj situaciji nije neobično da se javi izbjegavanje svega što je u vezi s govorom, pa čak i onog što mu je realno moguće, kao što je pokazivanje traženog pojma na slici.

To nam je ujedno pokazatelj da je sada potrebno smanjiti zahtjeve za ponavljanjem riječi, te ih prilagoditi njegovim trenutnim mogućnostima. Umjesto riječi sastavljenih od različitih slogova uputno je najprije poticati nekolicinu onih koje sadrže iste slogove (tata, baba, dede, papa, kaka...), kao i onomatopeje (ko-ko, mu-mu, va-va, pi-pi, tu-tu...) Uporedo s razvijanjem mogućnosti izgovora možete postupno povećavati i zahtjeve, odnosno poticati izgovor i ostalih dvosložnih riječi, pritom posebno naglašavajući onaj slog kojeg dječak ne uspijeva izgovoriti. Istovremeno vodite računa da vas dječak uvijek gleda kako to izgovarate, jer će mu i to biti od velike pomoći. Sve je to poželjno uklopiti u neki oblik govorne igre, npr. „ide koka... KO-KO-KO, ide pile... PI-PI-PI“ ili aktivnosti (npr. kod hranjenja) gdje se može izraziti radnja i povezati dvije riječi: MAMA PAPA..., TATA PAPA.... Korisne su također i jednostavne brojalice kao i pjesmice s pokretom, kod kojih će dječak najprije moći usvojiti njihovu ritmičku strukturu (pokret uz intonirano glasanje), a potom tek pokoju riječ.

Poželjno je istovremeno provoditi i jednostavne igrice za razvoj motorike govornih organa, prije svega jezika i usana, poput npr. plaženja jezika, oblizivanja jezikom, skupljanja usana (kao za pusu), puhanja i sl.

No, ako ni nakon intenzivnijeg poticanja govor vašeg dječaka za nekoliko mjeseci ne bude pokazivao nikakav napredak, ne oklijevajte potražiti stručnu pomoć logopeda. Individualnim ispitivanjem i utvrđivanjem stanja govorno-jezičnih sposobnosti vašeg dječaka logoped će vam moći pružiti konkretnije savjete, a po potrebi i terapijsku pomoć.