Kako prepoznati baby blues ili postporođajnu depresiju?

Pitanje: Poštovani, žena mi je rodila prije 4 mjeseca zdravu djevojčicu. Ono što me brine je što je se moja žena ponaša čudno. Jedan dan je sve u redu, drugi dan je potištena, plače, leži u krevetu, ne da joj se ništa. Kad ju pitam što se događa, kaže da joj je teško s bebom. U početku sam imao razumijevanja da joj treba vremena da se privikne, no to i dalje traje i pitam se je li to normalno. Nije mi jasno zašto se to događa, veselili smo se našoj djevojčici, zdrava je i nije „teška“ u smislu da je zahtjevna kao neke bebe.

S druge strane postporođajna depresija je stanje koje traje dulje nego baby blues te su i simptomi puno intenzivniji, učestaliji i više ih je. Neki od simptoma su poput ovih koje ste naveli: osjećaj tuge, potištenosti, bezvoljnosti, nedostatak energije, plačljivost, ali i mnogi drugi poput osjećaja krivnje, bezvrijednosti, dekoncentracija, nesanica, nagle promjene u težini i sl. S obzirom na brojnost, intenzitet i trajanje simptoma postporođajna depresija može biti blaga, umjerena ili teška, a pojavljuje se kod 10%-16% majki te se može javiti i kod očeva. Najčešće se javlja u prvih 4 ili 8 tjedana nakon poroda, no može se pojaviti i kasnije, kao i tijekom trudnoće. S obzirom na to da ste spomenuli da simptomi Vaše žene i dalje traju, postoji mogućnost da je kod nje prisutna postporođajna depresija te bi bilo dobro da ju potaknete da potraži stručnu pomoć kako bi utvrdili je li o tome riječ te je li potrebna psihoterapija i/ili primjena lijekova.

Iz Vašeg upita vidim da se pitate zašto se to događa te mi je važno spomenuti da iako nema znanstveno dokazanih uzroka, postoje neki mogući rizici koji pridonose razvoju postporođajne depresije. Ponajprije, tu su fizičke promjene. Nakon porođaja kod žena značajno opada razina hormona što je često šok za tijelo i psihu, nakon bivanja u drugom stanju devet mjeseci. Nadalje, tijelo žene se mijenja tijekom trudnoće - višak kilograma, natečena stopala, strije i sl., Sve to može biti uzrok nezadovoljstva. Također, umor, iscrpljenost, neispavanost često prate novopečene roditelje što može pridonijeti pojavi postporođajne depresije. Nadalje, emocionalni rizici poput pretjerane sumnje u svoje roditeljske sposobnosti, strah od napretka u karijeri i zadržavanju zaposlenja, nezadovoljstvo fizičkim izgledom isto su mogući čimbenici koji dovode do postporođajne depresije. Češće obolijevaju majke koje imaju previsoka očekivanja od sebe, zbog čega misle da sve mogu same te da im ne treba pomoć i podrška drugih. Trude se biti savršene u ulozi majke, žene, kućanice, a istovremeno i u profesionalnoj karijeri. Kada im se očekivanja ne ispune, počinju se osjećati kao loše majke, a sebe krive za „neuspjeh“. Također, roditelji koji dobiju prvo dijete, nerijetko nisu pripremljeni da će nekada biti teško i naporno s djetetom, da će se buditi po noći i da će beba uvelike promijeniti njihov prijašnji način života. Spomenuli ste da je Vaša žena rekla da joj je teško s bebom te smatram da je važno provjeriti s njom što joj je točno teško, slušati o tome kako se ona osjeća i pružiti joj podršku. Također, postoje i socijalni aspekti koji se prvenstveno odnose na manjak podrške društva. Često žene ostaju same u brizi oko bebe. Nije rijetkost da su očevi pretjerano zaposleni kako bi uzdržavali obitelj, da su članovi šire obitelji često kilometrima udaljeni te ne mogu pomoći mami u brizi oko djeteta. Također, možemo primijetiti i da se na društvenim mrežama uglavnom prikazuju pozitivne strane obiteljskog života kao što se i u razgovorima češće čuju priče o lijepim stranama roditeljstva, dok se manje priča o negativnim stranama i o neugodnim osjećajima koje roditelji osjećaju u vezi djece. Sve to pridonosi nerealnoj slici savršenih roditelja i obitelji.  Uspoređivanje s tom nerealnom slikom roditelja ili pak uspoređivanje s roditeljima koji nemaju slične osjećaje može dovesti do straha od osude.  To dalje vodi ka prikrivanju neugodnih osjećaja, jačanju osjećaja usamljenosti  i krivnje te povećava rizik za postporođajnu depresiju.

Ono što može pomoći Vašoj ženi je razgovor o njezinim osjećajima i očekivanjima, razumijevanje, podrška kao i zajednički dogovor o sljedećim koracima koje možete poduzeti u vezi ove situacije. Važno je pokazati joj da nije sama u tome i da ste tu uz nju. Preuzimanje više obveza oko djeteta i oko kućanskih poslova ili traženje pomoći  šire obitelji, prijatelja, angažiranje dadilje može u tome pomoći. Zatim, poticanje da izdvoji vrijeme koje će biti samo za nju te joj to pokušati i omogućiti na način da primjerice Vi u to vrijeme preuzmete brigu oko djeteta. Ono što nije preporučljivo je uspoređivanje s drugim roditeljima, osuđivanje, požurivanje oporavka, gledanje ove situacije kao problem koji je samo njezin, a ne cijele obitelji.

Važno je istaknuti da dijete osjeća i reagira na majčine neugodne osjećaje što može pridonijeti i razvitku problema kod djece, a posebice ako se radi o postporođajnoj depresiji. Dijete pati ako ne dobiva dovoljno emocionalne topline, brižnosti, ako je majka sklona nedosljednom odgoju s promjenama raspoloženja te ako se njegove potrebe zanemaruju kao posljedica postporođajne depresije. Upravo zato je važno istaknuti da Vaša žena nije mogla izabrati da se osjeća tako te ona nije niti kriva niti loša majka zbog toga i nužno je da joj pružite podršku, no s druge strane zajedno ste odgovorni za odlučivanje što ćete s tim osjećajima učiniti. Vi ste već učinili vrlo važan korak u prepoznavanju poteškoća, ozbiljnosti situacije i traženju pomoći i informacija te bih Vas voljela ohrabriti da na isto potaknete svoju ženu i zajedno radite dalje na poboljšanju situacije i da razmislite o traženju stručne pomoći i podrške ako mislite da je to potrebno.

Ako imate potrebu za dodatnom podrškom i informacijama slobodno nazovite Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Tekst: Hrabri telefon

Foto: Profimedia