Pitanje: Imamo kćer s poteškoćama u razvoju i često smo preplavljeni dodatnom brigom i obvezama oko nje. Nekad je stvarno teško, a sada nam sve dodatno otežava i čudno ponašanje starijeg sina. U zadnje vrijeme se ne želi družiti s njom, odbija pomagati nam oko nje, što je prije rado radio. Povukao se u sebe te vidimo da ga muči cijela situacija sa sekom, no ne zna nam reći što ga točno muči te kako da mu pomognemo. Kćer ima 4,5 godine, a sin 8.

Odgovor:

Dragi roditelji, iz vašeg upita sam dobila dojam da se često osjećate preopterećeno i da vam nije lako u roditeljskoj ulozi. Biti roditelj je zahtjevan i težak zadatak, a kada vaše dijete ima teškoće u razvoju, roditeljska uloga je stresnija zbog dodatnog angažmana, a i raznih osjećaja koji se mogu pojaviti - poput tuge, straha i zabrinutosti. Osim roditelja, i braća i sestre djece s teškoćama u razvoju žive u stresnijem okruženju, a k tome nemaju još kognitivnu i emocionalnu zrelost odraslih za nošenje s tom situacijom. Osim toga, dijete s teškoćama u razvoju zahtijeva puno roditeljske pažnje pa se često događa da druga djeca u obitelji dođu u drugi plan. Zbog toga će neka djeca reagirati zahtjevnim ponašanjima kako bi privukla pažnju roditelja dok druga djeca postaju „nevidljiva“ - povlače se u sebe kako ne bi dodatno opteretili roditelje, a mogu biti i anksiozna jer se pretjerano brinu za obitelj. S obzirom na to da ste primjetili da se vaš sin povlači u sebe te da općenito izbjegava sudjelovati u aktivnostima povezanima sa sekom, važno je razgovarati s njim o tome zašto više pažnje posvećujete njegovoj sestri te pokazati razumijevanje da njemu to nije lako te da to nikako ne znači da ga vi manje volite ili da je on manje važan. Osim toga, kako bi dobio pažnju koja mu naizgled nedostaje, bilo bi dobro kada bi izdvajali posebno vrijeme koje će biti samo njegovo i vaše.

Rekli ste da ste primijetili da ga nešto muči, no da ne znate što je to. Nerijetko se kod braće ili sestara djeteta s poteškoćama u razvoju može pojaviti osjećaj krivnje zbog negativnih osjećaja koje mogu imati prema bratu/sestri, osjećaj ljubomore i usamljenosti zato što roditelj posvećuje više vremena drugom djetetu, osjećaj srama jer njihova obitelj nije kao druga, kao i osjećaji preopterećenosti, zabrinutosti i tuge zbog svega što njegova obitelj prolazi, a zbog čega se može osjećati i nevoljeno i neprihvaćeno u obitelji. S obzirom na to da je djeci teško izražavati emocije, možete spomenuti i kako se neka druga djeca koja imaju brata ili sestru s poteškoćama u razvoju znaju osjećati te mu reći da je u redu i ako se on nekad tako osjeća, kao što je u redu i ako se ne osjeća tako te da može s vama o tome razgovarati, a onda je nužno pomoći mu i da se naučiti nositi s osjećajima koje ima.

Također, moguće je i da se osjeća loše jer ne zna objasniti drugoj djeci kako njegova sestra ima teškoće u razvoju te zbog toga može biti izložen vršnjačkom izrugivanju, kao i osjećati veliki pritisak da bude najbolji u školskim i drugim aktivnostima kako bi kompenzirao sestrinu različitost. Bilo bi važno provjeriti s vašim sinom, kao i sa školom, kakvi su njegovi odnosi s vršnjacima te postoji li prevelik pritisak da bude uspješan s njegove ili s vaše strane.

Pitam se i koliko on zna o sestrinim teškoćama i o tome kako se vi osjećate u vezi toga. S jedne strane važno je da mu o njezinim teškoćama govorite na njemu razumljiv način i da mu iskreno kažete kada ste tužni, umorni i sl. jer će to djeca i primijetiti. Dok je s druge strane važno ne preopteretiti dijete s pojedinostima razvojnih teškoća te svojim emocijama i brigama. Iako je važno uključiti vašeg sina u obveze oko sestre i pokazati da to cijenite, bitno je dopustiti mu da ima pravo odlučiti odlučivati oko obveza koje želi, a koje ne želi raditi vezano za sestru. Ponekad je važno i naglas reći djeci stvari koje se nama mogu podrazumjevati, poput toga da on nije odgovoran za to kako se vi osjećate, za to što mu sestra ima poteškoće te za brigu o njoj te mu ne nametati osjećaj „velikog“ i odraslog već mu dopustiti da bude dijete. Često braća i sestre djece s poteškoćama u razvoju postaju emocionalna jaka i otporna, zrelija, tolerantna, strpljiva, odgovorna i imaju pozitivan odnos prema različitostima te nije rijetkost da se obiteljske veze jačaju što svakako treba prepoznati i istaknuti.

Naposlijetku, kako biste mogli biti snažni u svojoj roditeljskoj ulozi vrlo je važno da se brinete i o sebi i svojim potrebama, da tražite pomoć kada vam je potrebna te da stvorite sistem podrške za sebe.

Ako se situacija i dalje ne promijeni, ili imate potrebu za dodatnom podrškom i informacijama, slobodno nazovite Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Srdačan pozdrav,

Vaš Hrabri telefon

Foto: Profimedia