Previše neovisno i nesigurno dijete često je prepušteno samo sebi na razne načine, ali svi oni rezultiraju nedostatkom strukture i posljedica. To je obilježje uglavnom neovisnog djeteta. Možda se čine dobro i misle da je sve u redu. Ali u stvarnosti odrastaju bez dovoljno ograničenja ili zaštite i na kraju se ne osjećaju sigurno u svijetu. Ovakav odgoj je zlostavljanje u djetinjstvu, kako je opisano istraživanjem Sveučilišta Stanford. A zastrašujuće je to što se to može dogoditi čak i najboljim, dobronamjernim roditeljima, navodi Your Tango.
Evo tri načina na koje roditelji nesvjesno odgajaju djecu koja se ne osjećaju sigurno:
1. Ponavljaju pogreške svojih roditelja
Ovi roditelji mogu dobro obavljati posao u gotovo svakom drugom pogledu i voljeti svoju djecu. Ali odgajali su ih roditelji koji nisu bili dovoljno usmjereni pa jednostavno nisu svjesni da bi trebali pružiti više pažnje, emocionalne svijesti i podrške svom djetetu.
Možda uopće nije njihova krivnja. Ne mogu ti dati ono što nikada nisu imali, a to može izgledati kao da su ponekad roditelji cool i opušteni.
Primjerice, 15-godišnja Marija izazova zavisti među prijateljima jer su roditelji hladni, opušteni i ležerni, gotovo više kao prijatelji nego roditelji, djevojka smije raditi gotovo sve što želi, s malo pravila i malo kazni.
2. Opterećeni su vlastitim bitkama
Ovaj tip roditelja može raditi nekoliko poslova, boriti se s depresijom ili nekom drugom mentalnom ili fizičkom bolešću, nositi se s razvodom ili gubitkom ili biti na neki drugi način zaokupljeni nečim u vlastitom životu što ih sprječava da budu usklađeni s emocionalnim potrebama svog djeteta.
Primjerice, 8-godišnji Daniel im društvenih problema u školi jer je meta jednog djeteta u razredu koji ga voli ismijavati. Dječak bi volio to reći svojim roditeljima, ali ne osjeća da su dostupni ili da mu mogu pomoći. Zbog toga je Daniel svjestan da se s tim problemom mora sam nositi.
3. Previše su zaokupljeni vlastitim potrebama
Ti su roditelji toliko usredotočeni na sebe i vlastite potrebe da ne primjećuju osjećaje i potrebe svog djeteta. Mogu biti narcisoidni, patiti od ovisnosti, biti preopterećeni poslom ili jednostavno previše usmjereni na sebe da bi se dovoljno brinuli za svoje dijete.
Postoji dobar razlog zašto se, kao odrasloj osobi, teško prisjetiti previše neovisnog odrastanja. To je zato što to uključuje roditeljski propust da djeluju.
Ne primjećuju dovoljno često što osjećate i ne pitaju vas o tome. Ne uskoče dovoljno da pomognu kada vam je to potrebno. Ne potvrđuju dovoljno vaše osjećaje govoreći: "Razumijem." Kao dijete i kao odrasla osoba, puno je lakše sjetiti se stvari koje nam se događaju. Skloni smo ne primjećivati što nam se ne događa.
Studija iz 2006. o razvojnim posljedicama zanemarivanja djece pokazala je "potencijalne negativne ishode za zanemarenu djecu, uključujući probleme u ponašanju, nisko samopoštovanje, loš školski uspjeh i neprilagođenost/psihopatologiju".
Petra za nekoliko tjedana završava srednju školu, ali ne prijavljuje se za fakultete jer to smatra preopterećujućim. Potajno je odlučila pronaći posao nakon mature kako bi izbjegla strah od prijave na fakultet. Svakodnevno doživljava valove tjeskobe o kojima nikome nije rekla.
Uglavnom neovisno dijete može biti prepušteno samo sebi na razne načine. To može biti nedostatak strukture i posljedica, kao u Marijinom slučaju, nedostatak zaštite i pažnje kao što Daniel doživljava, ili emocionalna usamljenost, kakvu osjećaju Marija, Daniel i Petra.