Davne 2013. Disney je prvi put objavio animiranu priču o dvjema sestrama princezama, Elzi i Ani, koje definitivno nisu čekale da ih spasi neki princ. Bio je to zanimljiv preokret u radnji nakon svih bajki o Pepeljugama, Trnoružicama i Snjeguljicama. Iako se još u potpunosti ne znaju svi učinci koje je animirani film „Frozen“ imao na generacije djece koja su sada već tinejdžeri na tu su temu napravljena određena istraživanja. Prva se u taj projekt upustila Sarah Coyne, profesorica razvojne psihologije na Sveučilištu Brigham Young u državi Utah, koja je 2016. radila istraživanje na djeci u dobi od tri do šest godina. Tada je potvrdila strahove nekih roditelja otkrivši da je druženje s Disneyjevim princezama povezano s više rodno stereotipnog ponašanja u djevojčica predškolske dobi.
Pet godina kasnije, Coyne, koja je ostala u kontaktu sa svim sudionicima, objavila je ažuriranu verziju u kojoj, prenosi portal The Guardian, sugerira da je konzumiranje kulture princeza sada povezano s progresivnijim stavovima. Navodeći snažnije Disneyeve junakinje poput Elze, Coyne je istaknula da priče o princezama nude djevojčicama "mogućnost da same budu protagonistice svog života", dok dječaci koji su im bili izloženi "imaju tendenciju bolje izražavati emocije u svojim vezama".
Doduše, dječaci koji pogledaju film vjerojatno će to učiniti zahvaljujući svojim sestrama koje ga gledaju kod kuće, tako da je teško razdvojiti učinak samog Frozena od učinka života sa sestrom. Ali filmovi dječacima nude zanimljivu lekciju o tome kakvi će dečki dobiti djevojku. Što god Elza značila pojedinoj djeci, njezina najveća ostavština industriji dječje zabave možda je dokazivanje vrijednosti snažnih ženskih likova u kino blagajnama. Nakon nje uslijedila je poplava snažnih glavnih ženskih uloga - od She-Re do Marvelovih osvetnica i doktorice Jodie Whittaker. Čak je i Barbie postala feministička heroina u hit filmu Grete Gerwig.