Još
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Poučna priča iz vrtića: Čarobnjak u vrtiću

Pročitajte još jednu u nizu inspirativnih priča Jasne Sršen koje je prikupila tijekom dugogodišnjeg rada u vrtiću i koja vam može pomoći da izbjegnete pogreške u odgoju i postane bolji roditelj, ali i odgojitelj ako radite u vrtiću

Neka djeca teško prihvaćaju odvajanje od roditelja, osobito ako su se do dolaska u vrtić družila uglavnom s članovima obitelji. Mali Josip je imao četiri godine kada je došao u vrtić. Bio je mirno i staloženo dijete.

Jutarnji rastanak od roditelja mu je teško padao. Roditelji su morali žuriti na posao, a dijete se teško moglo utješiti i umiriti nakon njihovoga odlaska. Tijekom dana se lijepo igrao, kao da nikada nije ni zaplakao! Niti jedna metoda danima nije uspijevala da dijete ne plače kada roditelji odlaze i odu. Što ga se više tješilo, više je bilo suza. Tješenjem su njegove emocije žalosti samo potpirivane.

Odgojiteljica je dogovorila s djecom da bi u sobi bilo dobro napraviti jedno mjesto za plakanje. Bilo je nezgodno zbog druge djece da prilikom ulaska u sobu odmah ugledaju Josipa kako plače. Bili su mali, a njegova tuga je djelovala na njih. Kao da su taj prijedlog jedva dočekali:

- Može teta.To bi bilo dobro. Imat ćemo mjesto za plakanje!

Iz kutića lutaka odmah je izvučena jedna mekana mala fotelja i stavljena uz prozor. Svi su Josipu ''sladili'' tu fotelju:

- Ovo je samo za tebe fotelja. Mi je nećemo dirati. Tu se možeš mekano isplakati! – uvjeravao ga je jedan prijatelj sjedeći i cupkajući u fotelji.

Josip je prijedlog prihvatio. Zaredali su kišni dani i iz neba i iz Josipovih očiju. Ujutro bi se oprostio od roditelja, odmah odlazio sjesti u fotelju kod prozora. Gledao je kroz prozor i plakao. Kada se isplače, digne se iz nje i igra s djecom. I tako nekoliko dana. Odgojiteljica više nije obraćala pažnju na njegov plač. Mislila je da treba iskoristiti metodu ignoriranja, ne pridavati tome pažnju, možda prestane plakati. Kad nekoga tješite, plače sve više, naročito djeca. Jednoga dana obrati se kroz suze odgojiteljici.

- Teta ja bih se išao van igrati.

- Svi bismo htjeli van, ali ne možemo. Pada kiša. – odgovori odgojiteljica.

- A kada će prestati? – upita on još tužniji.

- Ne znam. Moramo čekati i vidjeti. Čim grane sunce, idemo van. – odgovori ona.

- A kada će granuti sunce? – nastavi kroz suze.

- Mislim da sunce ne može izaći sve dok ti plačeš. Kada bi prestao liti suze, oblaci bi prestali liti kišu. Oni su tužni zbog tebe i zato liju svoje suze. Sunce bi bilo sretno kada bi moglo zasjati. Ne voli biti stalno iza oblaka. Zato se ne možemo igrati vani već nekoliko dana. – obrazloži mu odgojiteljica.

Mali se zamislio gledajući i dalje kroz prozor. Osjetila je odgojiteljica kako mu je mozak otežao.

''Što li misli?'' - pitala se u sebi.

Nije dugo čekala. Josip se ustane i okrene odgojiteljici:

- Teta, reci suncu da izađe. Neću više plakati – brišući suze s lica uputi se među djecu.

Nakon nekog vremena vrati se odgojiteljici i upita:

- Teta, jesi li rekla suncu da izađe?

- Jesam – odgovori ona.

- A zašto onda ne izađe? – nastavio je.

- Mislim da si navukao previše oblaka dok si plakao sve ove dane, pa mu treba dosta vremena da ih obiđe. Strpi se malo. – odgovori ona.

Otišao je šutke opet među djecu.

Children are playing at the playground with sand in the sandbox, Image: 313040806, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Nakon otprilike sat i pol, dogodilo se razvedravanje i sunce je stidljivo virkalo. Odgojiteljica nije slušala prognozu i nije znala za ovu namjeru sunca da obiđe oblake.

Tko je prvi primijetio da je kiša prestala padati? Nije teško pogoditi.

- Teta, više ne plačem, ne plaču ni oblaci. Možemo li sada van? – upitao je vrlo smireno Josip.

- Bravo Josipe! Djeco, Josip nam je dozvao sunce! Možemo se ići igrati van! – oduševila se odgojiteljica Josipovim dobrim zapažanjem i pitanjem.

Djeca su se okupila oko njega i gledala ga s nevjericom.

- Pa on je čarobnjak! – dodao je netko. - Bravo Josipe, nemoj više nikada plakati, pa ćemo ići svaki dan van na igru.

Josip nije više zaplakao. Igrao se na igralištu svakoga dana veselo, a bio je i glavni. Ta, bio je čarobnjak!

Dogovoreno je da to što je Josip iščarobirao ostane tajna, velika tajna.

(Da mu se njegovi roditelji, gledajući situaciju očima odraslih, možda od srca nasmiju i da opet počne kišiti.)

P.s. Ovo u zagradi pročitajte samo roditeljima, nikako djeci.

https://www.roditelji.hr/obitelj/mama-kupi-mi-mama-kupi-mi-sve/

https://www.roditelji.hr/vrtic/poucna-prica-iz-vrtica-kako-je-jedan-tata-postao-kuhar/

https://www.roditelji.hr/lifestyle/intervju-s-jasnom-srsen-vasa-su-djeca-jedino-istinsko-blago-u-vasem-zivotu/

Tekst: Jasna Sršen, autorica knjige Od priče do igre, odgojiteljica

Foto: Profimedia

Najnovije

Najpopularnije