Razlika između mucanja i brzopletosti te kako reagirati

Kao i mucanje, sindrom brzopletosti također je poremećaj fluentnosti govora. Kod brzoplete djece prisutna je pretjerana govorna brzina, ponavljanje riječi i rečenica, izostavljanje ili pogrešno izgovaranje slogova te neprimjeren govorni ritam. Vrlo se često uočavaju i druge poteškoće, kao što su problemi održavanja pažnje, nerazumljiv govor, poteškoće u čitanju i pisanju, hiperaktivnost i samo mucanje. Unatoč tomu što je brzopletost manje poznata od mucanja, važno je poznavati osobine obaju poremećaja kako bismo ih mogli uspješno razlikovati.

Različiti su terapijski pristupi kojima se simptomi mucanja i brzopletosti mogu najučinkovitije ublažiti i/ili otkloniti.

- Djecu koja mucaju veoma je važno naučiti tehnike pomoću kojih će poboljšati svoje govorne sposobnosti. Na taj ćemo im način olakšati komunikaciju s roditeljima, vršnjacima i nepoznatim osobama te ojačati njihovo samopouzdanje i vjeru u sebe.

- Djeca koja su brzopleta primarno trebaju osvijestiti svoje poteškoće te shvatiti koja su im ponašanja prepreka prema učinkovitoj komunikaciji. Bitno je da dijete nauči prepoznati kada ga sugovornik ne razumije jer će tada znati promijeniti i pospješiti svoju komunikaciju.

Savjeti za roditelje djece koja su brzopleta

• Trebate pomoći djetetu da osvijesti brzinu svoga govora upozoravajući ga na to smireno i s mnogo razumijevanja jer većina brzoplete djece nije svjesna pretjerane brzine svojega govora. Upravo je to glavni uzrok zbog kojeg se ne trude govoriti sporije.
• Trebate redovito podsjećati dijete da najprije osmisli ono što želi reći, izgovori rečenicu u sebi, a tek je potom kaže naglas.
• Ne trebate neprestano govoriti djetetu da uspori, već mu putem dogovorenih, neverbalnih znakova – podizanjem obrve, pogledom, pokretom ruke... – dajte do znanja da je njegov govor prebrz i da uspori govornu brzinu.

• Ako je potrebno, možete riječi rastavljati na slogove i na taj način usporiti djetetov govor.
• Često mijenjajte aktivnosti djeteta te ga zainteresirajte za različite sadržaje kako bi moglo što dulje održavati pažnju na određenim zadacima. To mogu biti različite vježbice fine motorike i grafomotorike (nizanje perlica, bojenje, crtanje, rezanje papira...).
• Trebate djetetu objasniti i na vlastitom primjeru pokazati važnost uzajamnog poštovanja sugovornika tijekom razgovora, naučiti ga da ne upada drugoj osobi u riječ, gleda osobu u oči dok s njom razgovara, da ne razgovara istovremeno s više osoba...
• Napravite malo dulje stanke između rečenica kako bi dijete imalo dovoljno vremena smisleno oblikovati novu rečenicu.
• Brojalice, pjesmice i recitacije vrlo su dobre metode poboljšavanja ritma i melodije, a pričanje i prepričavanje sadržaja slikovnica, omiljenih crtanih filmova i emisija pozitivno utječu na sposobnost pamćenja.
• Vaše dijete uči od vas, stoga trebate biti dobar govorni model svom djetetu te govoriti normalnom govornom brzinom i jačinom kako bi se ono moglo ugledati na vas i poboljšati svoje govorne sposobnosti, a samim time ostvariti učinkovitiju i ugodniju komunikaciju.

Kod mucanja i brzopletosti veoma je važno da se roditelji na vrijeme obrate logopedu. Logoped će prilikom procjene roditeljima dati točne informacije o poteškoćama i savjete kako da pomognu svom djetetu, a ako je potrebno i uputiti ih na terapiju. Poželjno je reagirati u što kraćem roku od početka mucanja ili brzopletosti kako se takav govorni obrazac ne bi automatizirao i postao uobičajen način govora za dijete. Bitno je napomenuti da se simptomi mucanja ili brzopletosti ponekad ne mogu do kraja ukloniti, ali se terapijom mogu ublažiti i time znatno olakšati djetetovu cjelokupnu komunikaciju.

Kada potražiti pomoć logopeda?

• Kada dijete ponavlja sve manje govorne jedinice. Primjerice, najprije je ponavljalo cijelu rečenicu ili riječ, a u posljednje vrijeme to je preraslo u višestruko ponavljanje slogova ili glasova (ku-ku-ku-tija ili l-l-l-lopta.
• Kada se kod djeteta poveća broj ponavljanja slogova ili glasova. Primjerice, najprije je ponavljalo bu-buba, a sada govori bu-bu-bu-bu-buba.
• Kada roditelji uoče da nefluentnost djetetu postaje problem. Primjerice, prekriva usta ručicom, izbjegava govor, izbjegava igru s vršnjacima, skreće pogled tijekom komunikacije.
• Kada se pojave tikovi koji do tada nisu bili prisutni, primjerice pomicanje glave, podizanje obrve, pokreti usnicama.
• Kada primijetite da prilikom govora dijete sve češće i brže ostaje “bez zraka”.
• Kada primijetite da djetetu govor počinje izazivati velik stres (znoje mu se ručice, ima motorički nemir).

Ključno je da se kao roditelji uključite u terapijski proces jer ste upravo vi ti koji možete svome djetetu pružiti najviše potpore, podrške i razumijevanja te mu pomoći da se na najbolji mogući način nosi sa svojim poteškoćama. Roditelji su osobe u koje dijete ima najviše povjerenja i bitno je da mu budu oslonac i snaga. Ako primijetite bilo kakve probleme u govornoj komunikaciji, nemojte čekati da “prođu”, nego potražite pravovremenu pomoć jer vi najbolje poznajete svoje dijete.

Tekst: Biserka Beluhan Grgec, prof. logopedije i Josipa Jurjević, prof. logopedije; Logopedski kabinet Verbum sanum

Foto: Profimedia