Rečenica ˝neću u vrtić˝ znači da djetetu nešto ne odgovara, bilo u samom vrtiću, bilo u djetetovom životu izvan njega. Ponekad ju vrlo uporno izgovara, uz plač i otpor što roditelje onda čini bespomoćnima, nisu sigurni što se događa i na koji način riješiti situaciju. U pozadini djetetovog otpora prema vrtiću mogu biti različiti razlozi, a ako je dijete starije, kroz razgovor ih možete i otkriti. Dijete će samo reći što mu ne odgovara, iako se to što dijete muči nama odraslima može učiniti beznačajnim. Na primjer, dijete može reći da ne želi u vrtić zato što se sinoć niste igrali kako ste mu obećali. Iako se odraslima taj razlog može činiti ˝sitnicom˝, za dijete je to obećanje, da ćete vrijeme provesti u zajedničkoj igri, od velike važnosti, a otpor prema vrtiću prilika da pokuša dobiti malo vašeg vremena za sebe koje tada nije dobilo.
Zakašnjela reakcija na prilagodbu
Iza djetetovog odbijanja vrtića može se kriti zakašnjela reakcija na adaptaciju na vrtić. O adaptaciji govorimo kada dijete prvi puta polazi u vrtić i uobičajeno sva ponašanja koja ju prate (plač nakon što mama i tata odlaze na posao, odbijanje igre s vršnjacima, hrane ili spavanja, ljutnja kod kuće...) nestaju u prvih mjesec dana boravka u vrtiću. Prvi polazak u vrtić za dijete je jedna od stresnijih situacija u njegovom dotadašnjem životu, a svako dijete ju drugačije podnosi. Neka djeca će se vrlo teško odvajati od roditelja, plakati i biti potištena kada on ode, dok će druga bez većih poteškoća krenuti u vrtić i ostavljati dojam opuštenosti i suradljivosti. No, nakon nekog vremena može doći do otpora i svih gore opisanih ponašanja što može ukazivati da je kod tog djeteta došlo do kasnije reakcije na prilagodbu jer sada shvaća da vrtić i odvojenost od roditelja tijekom većine dana postaje njegova svakodnevica.
Djeci poteškoću zna predstavljati i ponovni polazak u vrtić nakon izbivanja zbog bolesti ili godišnjeg odmora. U tim prilikama dijete je izašlo iz svog ustaljenog ritma dana koje ima s odlascima u vrtić, a sada se nakon intenzivnijeg provođenja vremena sa svojim najbližima, ponovno mora vratiti u njega što izaziva osjećaj nesigurnosti i usamljenosti. Iako im je situacija već poznata, djeca ne mogu racionalno sagledati stvari kao mi odrasli, i rečenica ˝Mama i tata moraju raditi, kao što mi idemo na posao, ti sada ponovno ideš u vrtić.˝, u tom trenutku neće odmah umiriti dijete, potrebno je vrijeme da bi se ponovno prilagodilo na situaciju.
Ponekad djeci ne odgovara nešto što je vezano uz sam vrtić – u grupu je došlo novo dijete, došlo je do promjene dotadašnjeg odgajatelja, nije mu ugodno u prisutnosti nekoga od vršnjaka i sl. Zato je prije svega važno o svemu razgovarati s odgajateljima koji najbolje znaju kako se dijete ponaša u vrtiću i kako provodi dan. Nekada niti oni ne mogu primijetiti baš sve što se događa u grupi pa je stoga važno redovito komunicirati s njima kako bi i sami obratili više pažnje na određeno dijete i kako bi u suradnji s roditeljima zajedno vidjeli što predstavlja eventualnu poteškoću.
Promjene u obitelji
Otpor prema vrtiću može biti i reakcija na druge promjene u životu – ako dijete osjeća da roditelje nešto brine, primjećuje da se nešto događa, a s njime o tome nitko ne razgovara, ako se mama i tata pojačano svađaju, ako se ne slaže s bratom ili sestrom... Djeca vrlo lako ˝detektiraju˝ sve osjećaje svojih roditelja, a roditelji tome ponekad ne pridaju veliki značaj.
Bez obzira na to o čemu je riječ, rečenica ˝neću u vrtić˝ znači da vašem djetetu nešto ne odgovara i da je stoga potrebno dodatno obratiti pozornost na razlog koji bi mogao biti u pozadini. Preporučljivo je da tada pokušate pronaći malo više vremena koje ćete moći provesti s djetetom jer mu sada treba vaša dodatna pažnja. Možete se prošetati nakon što dođete po njega u vrtić, otići u park, čitati njegovu najdražu priču ili se maziti. Vrijeme za vas dvoje prilika je da dijete osjeti vašu brigu, pažnju i ljubav, te otvara priliku za razgovor kada ste i vi i ono mirni, izvan frustracije koja se javlja kada dijete ujutro prilikom spremanja izjavljuje kako ne želi u vrtić.
Mali jutarnji rituali
Kako bi i vama i djetetu ugodnije i opuštenije započeo dan, možete uvesti svoje male jutarnje rituale – npr. dok vi pijete kavu, dijete može čaj ili kakao. Dok se oblačite, možete se natjecati tko će to učinite brže. Jutro je prilika da se zajedno podružite te da s ugodnim osjećajima i vi i ono započnete svoj radni dan. Važno je što češće izražavati svoje osjećaje, kao i one koje primjećujete kod djeteta. Možete reći kako vidite da mu je teško ići u vrtić, da je vama isto tako teško što morate baš svaki dan na posao, no to su vaše male i velike obaveze, a možete zajedno osmisliti kako će svatko od vas proživjeti svoj radni dan. Tako možete dogovoriti što bi dijete sve moglo raditi u vrtiću dok ne dođete po njega, dati mu sitne zadatke poput toga da nacrta crtež za nekoga, da sazna koliko prijatelja u grupi ima brata ili sestru, tko ima nekog kućnog ljubimca i sl. Na kraju dana možete razgovarati s njime o tome je li izvršio zadatke i kako mu je to bilo. Možete mu reći i kada će popodne ići doma (npr. nakon što se naspavaš i pojedeš užinu), tko će doći po njega i što ćete raditi nakon vrtića. Važno je da obećanja i ispunite pa stoga vodite računa o tome da obećajete samo ono što može biti ostvarivo (tko će sigurno doći po njega i što sigurno možete zajedno raditi na kraju radnog dana) jer će u suprotnome dijete još više biti razočarano. Djeci nisu potrebne igračke i materijalne stvari da bi ih se utješilo. Iako će se mnogo razveseliti novoj igrački, ništa ne može zamijeniti osjećaj da je vrijeme proveo s mamom i tatom grleći se u krevetu.Možda to u tom trenutku ne zna reći, no svojim ponašanjem pokazuje da mu nedostajete. Provedite svaki slobodan trenutak kroz razgovor o tome kako je, što mu se u vrtiću sviđa, a što ne, što mu se kod kuće sviđa, a što ne. Vaše kvalitetno provođenje vremena u ovoj situaciji za dijete će biti neprocjenjivo.
Tekst: Božena Perić, mag. psych., Savjetovalište za djecu i roditelje pri Hrabrom telefonu „Snaga obitelji“ Foto: Profimedia
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Roditelji svjetionici: Prednosti i nedostaci ovog odgojnog stila i kako ga iskoristiti za svoju djecu
Mama objasnila zašto sinu ne zabranjuje da se igra s lutkama
Seminar dr. Rajovića u Splitu: Poznati stručnjak o greškama koje štete razvoju djece i novim metodama za vrtiće i škole
Zašto djeca čiste čizmice za Svetog Nikolu? Donosimo i 3 recepta za domaće slatkiše