Već od rođenja djeca pokazuju svoje emocije te ih uče prepoznati u interakciji s drugima, kao i kontrolirati ih i govoriti o njima. Istraživanja pokazuju da predškolska djeca ponajprije prepoznaju emociju tuge, radosti i ljutnje te mogu prepoznati razlog zašto se tako osjećaju. Krajem druge godine života, djeca postaju svjesna svog emocionalnog ponašanja te su u mogućnosti razumjeti složenije emocionalne procese, kao što je npr. empatija, a nakon usvajanja određenih normi ponašanja mogu razviti složenije emocije poput ponosa, krivnje, srama, zbunjenosti ili prkosa. Važno je napomenuti da djeca su koja razviju sposobnost praćenja svojih i tuđih emocija, njihovog raspoznavanja i korištenja istih za upravljanje vlastitim razmišljanjem i djelovanjem, vedrija, samopouzdanija i uspješnija u školi, a sve to pomaže im da izrastu u odgovorne i produktivne osobe.
Ugodne i neugodne emocije
Većina ljudi emocije dijeli na pozitivne i negativne. No, emocije zapravo nisu ni dobre ni loše, nego su pokazatelji da se s nama nešto događa. Stoga je, kada govorimo o njihovoj podjeli, prikladnije govoriti o ugodnim i neugodnim emocijama. Valja naglasiti da neugodne emocije ne treba izbjegavati jer bez doživljavanja neugodnih emocija nema ni kvalitetnog ni potpunog emocionalnog razvoja. Neugodne emocije javljaju se kako bi nam pomogle u adaptaciji, zaštiti i preživljavanju jer fizički i psihički pripremaju tijelo na određeni način (npr. priprema za bijeg ako nas nešto uplaši). No, ako su neugodne emocije pretjerano prisutne u životu djeteta, mogu dovesti do toga da smanje spektar njegova ponašanja jer se usmjerava isključivo na „izbjegavanje opasnosti“ i nema vremena razmotriti sva moguća i kreativna rješenja. Npr. ako djeca ne vole školu i ako im ona izaziva neugodne emocije, mogu se baviti razmišljanjem kako školu izbjeći, umjesto da se fokusiraju na to što trebaju naučiti kako bi školu uspješno završili. Najčešće je dijete, zbog prisutnosti neugodnih osjećaja, loše raspoloženo te tada može postati vrlo kritično prema sebi, ali i drugima, a prisutnost tuge, straha, anksioznosti, koje se najčešće javljaju u situacijama ispitivanja može negativno utjecati na njegovo kognitivno funkcioniranje.
S druge strane, ugodne emocije nemaju tako jasnu funkciju kao neugodne. No, one djetetu ukazuju na sigurnost zbog koje može razmišljati na kreativniji način o svim mogućnostima koje mu stoje na raspolaganju vezano za određenu situaciju tijekom odrastanja. Traženje kreativnih rješenja i analiziranje određene situacije dovodi do širenja spektra djetetova ponašanja, a omogućuje mu da s vremenom razvije i neka nova ponašanja. Tako dijete razvija kvalitetne osobine koje mu pomažu u postizanju osobnih postignuća te stvaranju socijalnih odnosa. Osim toga, ugodne emocije su tu kako bi uspostavile ravnotežu u odnosu na neugodne, a ponekad čak i „poništile“ učinak neugodnih emocija i potaknule dijete na djelovanje. Kako neugodne emocije imaju „jači“ utjecaj poželjno je da na jednu kritiku dođu barem tri do četiri pohvale. Stoga je važno da roditelji osvijeste svoje kritike prema djetetu (ponekad roditelji ne smatraju nešto kritikom, ali važno je osvijestiti kako dijete doživljava njihove postupke/riječi). Kada je dijete dobro raspoloženo, u njemu se budi osjećaj da se može nositi s izazovima te se lakše može odvažiti da ponovno pokuša nešto u čemu nije bilo uspješno ranije. Također, pomaže mu da se usmjeri na ono što je dobro kod njega, s čim je zadovoljno, potiče ga na kreativnost te postaje tolerantnije prema drugima.
Roditelji imaju glavnu ulogu u razumijevanju emocija kod djece, kao i upoznavanju djece sa složenijim emocijama. Prvenstveno to mogu učiniti vlastitim primjerom tako da dopuste da i dijete kod njih vidi svu lepezu emocija. Iako je najčešće roditelju teško dopustiti da ga dijete npr. vidi da plače, važno je pokazati djetetu i na taj način mu poslati poruku da je u redu biti tužan i kratko mu objasniti zbog čega plače kako bi mu na taj način pokazali koji je primjeren način izražavanja određenih emocija, kako ugodnih tako i neugodnih. Važno je dopustiti djetetu i da otkrije neki svoj način izražavanja određenih emocija. Svaki način izražavanja određene emocije je dopušten, osim onaj kojim možemo povrijediti, na bilo koji način, sebe ili nekog drugog! S obzirom na to da roditelji imaju glavnu ulogu u djetetovom životu, važno je da od rođenja uče dijete kako da prepozna svoje emocije i izrazi ih na primjeren način. S obzirom na to da se roditelji često pitaju kao to činiti, donosimo nekoliko kreativnih ideja za poticanje emocija kod djeteta, kao i za razgovor o njima.
Sličice emocija
Termometar emocija
Ako vaše dijete voli crtati i bojati, ovo je jedna od aktivnosti koja će mu se sigurno svidjeti. Za izradu termometra možete koristiti šarene papire, vodene boje, tempere, flomastere ili bilo koju drugu tehniku. Nakon što ga izradite, objesite ga na neko vidljivo mjesto u vašem domu (gdje najčešće boravite). Umjesto da termometar izrađujete sami, u njegovu izradu uključite i dijete. Ono npr. može nacrtati različita lica koja odgovaraju pojedinim emocijama dok ćete vi ispisivati njihove nazive i napraviti ljestvicu stupnjeva, baš kao i kod pravog termometra. Na dno ljestvice možete postaviti emocije kao što su sreća, uzbuđenje i zadovoljstvo, a na vrh ljutnju ili bijes. Termometar vam svaki dan može biti poticaj za razgovor s djetetom o tome kako se osjeća nakon dana provedenog u vrtiću, druženja s vama, igre s prijateljima ili pak sukoba s bratom ili sestrom. Ne zaboravite označiti i kako se Vi osjećate nakon posla, kuhanja ručka, igre s djetetom i sl. Ako spontano nakon određene aktivnosti dođete do termometra i označite strelicom trenutni osjećaj pomažete djetetu i sebi osvijestiti ono što vas čini dobro ili loše raspoloženim.
Kockice osjećaja
Kockice osjećaja također vam mogu poslužiti kao poticaj za razgovor i iskazivanje emocija. Sve što vam treba je tvrđi papir ili karton i boje. Od papira izradite dvije kocke. Na jednu možete ispisati imena životinja koje vaše dijete voli, a na drugu osjećaje. Nakon toga počinje igra! Izmjenjujte se s djetetom u bacanju kockica i zamislite kako bi na primjer izgledao tužan slon – kako bi se kretao, što bi radio, što bi ga moglo rastužiti pa sve do toga što bi prijatelji mogli napraviti da ga utješe. Na taj način osvještavate mehanizme nošenja s neugodnim emocijama koje dijete može prenijeti i u realni svijet. Naravno, isto vrijedi i za roditelje. Možda od svog djeteta dobijete novu ideju kako se i sami možete nositi s npr. frustracijom zbog previše obveza.
Društvena igra
Ako vaše dijete voli igre kao što su Čovječe, ne ljuti se ili slične igre s kockicama svidjet će mu se i ova aktivnost. I u ovom slučaju dijete vam može pomoći u njenoj izradi. Napravite svoju vlastitu ploču i pijune i osmislite pitanja, zadatke i pravila svoje društvene igre. Polja mogu biti različita – na nekima zadatak može biti napraviti kip emocije na kojoj je stao vaš pijun, na nekima pitanja poput Sjeti se neke situacije u kojoj si bio ljut., Nabroji što više osjećaja! ili pak objasniti što neki osjećaj znači i kako ga možemo prepoznati, nabrojati načine kako možemo izraziti ljutnju na primjeren način i slično. Osim ove, možete osmisliti i klasičnu igru potrage za blagom u kojima će zadaci koje dijete treba ispuniti kako bi došlo do idućeg traga na neki način biti povezani upravo s emocijama, a blago neka stvar ili aktivnost koju dijete voli.
(Crtani) filmovi i knjige
Crtani filmovi i bajke su odlična prilika za razgovor o emocijama. Sa starijom djecom možete primijeniti filmove ili knjige primjerene njihovom uzrastu. S njima možete razgovarati o tome kako se likovi osjećaju, što mogu učiniti da si olakšaju u određenim situacijama, crtati ih ili glumiti u nekim situacijama, izraditi ih kako ih zamišljamo od određenih tkanina i sl. Posebno vam preporučamo i da pogledate dugometražni crtić Izvrnuto obrnuto (Inside Out) koji šalje toplu poruku o prihvaćanju neugodnog osjećaja tuge.
Ono što je važno napomenuti za sve opisane aktivnosti – najvažnije je da i vi sudjelujete u njima i budete primjer djetetu da s vama može otvoreno razgovarati o svojim emocijama. Sigurni smo i da ćete primjenjujući neke od ovih kreativnih tehnika i kroz igru pomoći svom djetetu da se oslobodi i tako ih potaknuti na razgovor o emocijama. Možda i Vas potakne da češće izražavate svoje emocije ili Vam pomogne osvijestiti kako se osjećate u određenoj situaciji te kako se bolje možete nositi s njom.
Tekst: Dolovčak Ivana, mag. soc. rada, Milavec Sara, mag. psych., Savjetovalište Snaga obitelji, Hrabri telefon; www.hrabritelefon.hr
Foto: Profimedia
.png)
.png)
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke
Uranjeno božićno ukrašavanje usrećuje, znanstveno je dokazano