Jeste li spremni za polazak u vrtić?

Odlazak u vrtić predstavlja veliku promjenu za dijete, ali i za roditelja. Dijete odlazi iz sigurne i zaštićene okoline doma u potpuno novu sredinu punu iznenađenja. U ranom djetinjstvu djeca stvaraju snažne emocionalne veze s osobama koje se za njih brinu te im je potreban veliki osjećaj sigurnosti kako bi mogla istraživati svijet oko sebe. U vrtiću se prvi put dijete nalazi u situaciji da je duže vrijeme odvojeno od roditelja te je sasvim normalno da se toga boji. Roditelj si može postaviti tisuću pitanja. Kakve će biti tete u skupini? Hoće li prepoznati sve potrebe mog djeteta? Što ako se mom djetetu ne svide vršnjaci ili igre koje se igraju? Što ako će morati jesti nešto što ne voli? Jesmo li sigurni da je dobro da naše dijete ide u vrtić?

Reakcije djeteta na stres mogu biti:

• emocionalne – dijete može biti tužno, potišteno, ljuto…
• tjelesne – bolovi, povraćanje, privremeno vraćanje u nižu fazu razvoja (npr. dijete koje pravilno govori može početi tepati ili dijete koje sigurno hoda može početi puzati)
• ponašanje – udaranje, vrištanje, odbijanje kontakta, odbijanje hrane.

Ove reakcije mogu se javiti odmah po odlasku u vrtić ili s odgodom, nakon nekoliko tjedana, kada dijete shvati da je vrtić sada svakodnevica. Reakcije koje traju dva do tri tjedna sasvim su uobičajene, međutim ako potraju duže od dva mjeseca dobro je posavjetovati se s odgajateljima i stručnim timom vrtića.

Proces prilagodbe na vrtić obično traje dva tjedna tijekom kojih roditelj ostaje kraće vrijeme s djetetom u skupini. Ovisno o dobi, dijete za početak u vrtiću ostaje do jednog sata tijekom kojeg je roditelj prisutan, postupno dijete u vrtiću ostaje sve duže, a roditelj sve kraće. S odgajateljem se uglavnom možete dogovoriti da ostanete duže s djetetom, ako za to postoji potreba. Vrlo je važno da za vrijeme zajedničkog boravka u skupini dopustite djetetu da samo istraži prostor i upozna tetu i vršnjake. Vi u skupini predstavljate sigurnu bazu – luku iz koje dijete kreće u svijet. Djetetu je dovoljna Vaša prisutnost i poneki poticaj u istraživanju. Neki puta se roditelji u najboljoj namjeri tijekom zajedničkog boravka u skupini zaigraju s djetetom. Kada ugledate sve igračke i materijale koji postoje u vrtiću, bit će teško oduprijeti se dječjem pozivu na igru, ali olakšat ćete prilagodbu ako dijete usmjerite na tete ili vršnjake, npr. ako Vam dijete želi pokazati neku igračku, možete mu reći „Baš lijepo, zašto ne pokažeš teti Ani ili Marku?“

 Što učiniti prije prvog odlaska u vrtić?

• Nekoliko dana prije prvog odlaska u vrtić razgovarajte s djetetom o svim pozitivnim stvarima koje ga tamo čekaju, objasnite mu da će se tamo moći igrati, izrađivati nešto zanimljivo, upoznati prijatelje i družiti se s njima.
• Pokažite djetetu vrtić, ako već ne možete iznutra, odvedite ga kako bi vidjelo dječje igralište.
• Ako za to imate prilike, odvedite dijete na druženje s većom skupinom djece, bilo u nekim igraonicama ili na dječjim rođendanima.

Kako vi kao roditelj možete olakšati proces prilagodbe?

• Djeci je važna rutina i predvidljivost pa bi bilo poželjno da dogovorite u obitelji da Vaše dijete u vrtić svaki dan odvodi ista osoba i u isto doba dana. Također može biti korisno da i ujutro dok se spremate postoji neki slijed radnji, na primjer, prvo se odijevate, onda perete zube… To može pomoći djetetu i u prilagodbi na činjenicu da će u vrtiću imati rutinu – ručak, spavanje i grupna aktivnost će uvijek biti u isto vrijeme.
• Zauzmite primjereni stav – došli ste privremeno kao oslonac, ne da bi ste se s njime igrali.
• Potičite komunikaciju djeteta s tetama – ako od vas traži da ga odvedete na wc, potaknite ga da za to upita tetu.
• Pokušajte se ne uplitati između njega i druge djece – tete će ga zaštititi bude li potrebno.
• Sami povedite dijete u grupu, ostavite ga s odraslom osobom koju najbolje poznaje i recite mu da ćete biti tamo na istom mjestu kada dođe vrijeme za odlazak kući. Dijete se treba osjećati sasvim sigurno kada ga iz svojih ruku predajete odgajateljici.
• Pokažite djetetu svoje povjerenje u odgajatelja: „Teta Maja će se brinuti za tebe dok se ja ne vratim.“.
• Jednom kada s djetetom krenete u skupinu, vrlo je bitna vaša iskrena komunikacija – djetetu iskreno recite hoćete li ostati u blizini ili kada morate otići. Namjeravate li ostati s djetetom cijelo jutro, svako jutro, dok ne dođe pravi trenutak da ga ostavite, recite mu to i budite dosljedni. Ako se u jednom trenutku odlučite iskrasti, zato što vam se čini da se dijete zadovoljno igra, dijete će kad-tad vidjeti da Vas nema, može se osjećati nesigurno te će se teško usredotočiti na grupne aktivnosti ako se stalno mora osvrtati da vidi jeste li Vi nestali. Stoga se s djetetom uvijek pozdravite prije odlaska.

• Važno je da oproštaj od djeteta ne traje predugo te da se nakon pozdravljanja s djetetom više ne zadržavate u vrtiću nego odmah odete. To je bitno zbog toga što kada djeca vide da se roditelj zadržava u hodniku i promatra što se događa s njima, interpretiraju kao zabrinutost što u njima izaziva nesigurnost.
• Kada se opraštate od djeteta prvo naglasite da ćete se vratiti po njega. Nakon toga probajte definirati nakon koliko vremena ćete se vratiti. S obzirom na to da djeca u toj dobi još uvijek nemaju pojam o vremenu kao odrasli, potrebno im je vremenski tijek prikazati kroz neke radnje. Možete reći djetetu: „Ja sada idem na posao, ti ćeš se do tada igrati, zatim ćeš ručati, pa spavati i onda se opet igrati, a poslije toga ću doći po tebe“.
• Neka vam točnost bude prioritet barem prvih nekoliko tjedana. Dijete koje čeka nakon što svi ostali odu kućama moglo bi se osjećati napušteno.
• Kada s odgajateljem procijenite da je dijete spremno prvi puta ostati u vrtiću bez vas, recite mu to. Neka ton vašeg glasa bude pohvalan i pun povjerenja. Podsjetite ga poimence na sve ljude koje sada poznaje i sve stvari koje voli raditi. Možete mu i objasniti kako su odrasli samo s „novom“ djecom i da ono više nije „novo“.

Što kada nastane problem?

Za dijete i za Vas ostanak u vrtiću može biti težak, pogotovo ako je ispunjen suzama. Ako su suze prisutne samo za vrijeme rastanka te ako se dijete nakon toga priključi igri s vršnjacima, nema razloga za brigu. Kroz proces prilagodbe, ali i kroz cijelo vrtićko doba, odgajatelj Vam je najvažniji saveznik. Ako sumnjate da Vašem djetetu u vrtiću nije dobro, nabolje je razgovarati s tetom. Odgajatelji će Vam znati reći kako se dijete ponaša nakon Vašeg odlaska.

Ako samo rastanak izaziva nevolje, razgovarajte s djetetom, recite mu da vidite da je tužno i objasnite mu da su rastanci svima teški. Pokušajte zajednički smisliti što bi mu olakšalo rastanak. Možda to može biti neki predmet ili igračka koja će ga podsjećati na Vas, ako u vrtiću postoji pravilo da se ne smiju nositi igračke od doma, možete mu dati rupčić ili privjesak iz svoje torbice da ga drži u džepu.

Srdačan pozdrav i minuta koju ćete posvetiti samo njemu pomoći će da dijete lakše prihvati rastanak od Vas.

Puno sreće svima!

Tekst preuzet sa: http://www.hrabritelefon.hr

Foto: Profimedia