Mama i tata imaju ulogu roditelja, a ne odgajateljice u vrtiću.

Odnosno, nije vaš posao niti da umirujete drugo, niti svoje dijete kada ono nije u vašem vidokrugu. To je obaveza onih odraslih s kojima tada vaše dijete provodi vrijeme. Sve dok se od vas ovakva vrsta suradnje ne zahtijeva, podrazumijeva se da ste o ponašanju svog djeteta informirani, ali ne i pozvani da se uključite u rješavanje njegovih sukoba s drugom djecom.

Postoji nekoliko važnih razloga zašto je po pitanju ponašanja vašeg djeteta u vrtiću važno da se držite po strani. Vi ste roditelj. Vaša uloga je, sama po sebi, vrlo zahtjevna i složena. Važno je da je što manje kombinirate s ulogama ostalih odraslih iz djetetove okoline. Na primjer, nemojte izigravati i tatu i mamu. "Ja sam mu i otac i majka", često izgovaraju samohrane mame), niti baku, niti bilo koju drugu odraslu osobu za koju pretpostavljate da djetetu nedostaje. Važnije je da dijete odrasta uz postojanu, stabilnu, i u njegovom životu maksimalno prisutnu mamu, nego uz površno prisutnu mamu koja povremeno «glumata» da je i baka, i prijateljica, i odgajateljica iz vrtića. Vaš autoritet je samo vaš.

Međutim, u slučaju da odgajateljica zatraži vašu podršku, "uskočite" i u njenu ulogu - da svoje dijete umirujete, kažnjavate, «regulirate» njegovo ponašanje u vrtiću. Najprije, saslušajte šta ima za reći odgajateljica. Njeno mišljenje je važno, jer se mnoga djeca drugačije ponašaju u kući, a drugačije u vrtiću. To nije neobično, s obzirom da je različita atmosfera, osjećaj zaštićenosti, broj odraslih osoba u okruženju, ali ponajviše su različite granice dopuštenog ponašanja u kući i u vrtiću. Drugim riječima, kako se vaše dijete ponaša u vrtiću, vi možda i ne znate, jer njegovo ponašanje u kući može biti potpuno drugačije.

Ako odgajateljica ili, eventualno, roditelji djeteta koje je udareno, zatraže vaše sudjelovanje, ono što se od vas tada očekuje je da podržite autoritet odgajateljice, ali i da utječete na ponašanje svog djeteta ubuduće. Odnosno, potrebno je da s njim porazgovarate. Pitajte ga zašto je udarilo to dijete, proniknite u njegove razloge (čak i ako nije verbalno vješto da vam ih na takav način saoopći), ali obuzdajte svoje reakcije vikanja ili kažnjavanja.

Naime, socijalna inteligencija se, također uči. Neophodno je da se djeca što više osamostale u rješavanju svojih konflikata i sukoba s vršnjacima. Zapravo, to je jedan od najvažnijih razloga zašto ste dijete i upisali u vrtić. Samo u kontaktu s vršnjacima, ono može razvijati potrebnu socijalnu inteligenciju, naučiti ne samo razgovarati i dogovorati se, već i svađati se, braniti, napadati.

Tekst: pedagoginja Jelena Holcer

Izvor: www.yumama.com

Foto: Profimedia