"Čiste" kompjutorske igrice

Jedno britansko istraživanje pokazalo je da se 64 posto djece samo jednom tjedno igra izvan kuće, 28 posto se nije godinama prošetalo u prirodi, 21 posto nije nikad bilo na selu, a svako peto dijete nikada se nije popelo na drvo. Nažalost, današnja djeca sve su više osuđena na boravak u gradovima i često u stanovima s premalo osobnoga prostora, nalik kavezima.

I kao da to samo po sebi već dovoljno ne frustrira, neki roditelji inzistiraju da igra u tim “kavezima” bude što čišća. Radije će dopustiti djetetu da satima sjedi ispred računala uz ratničke igre ili da sjedi ispred TV ekrana upijajući tko zna kakve sadržaje i bez interakcije s bilo kime, umjesto da ga pošalju u park, da šljapka po barama ili se igra bojama, jer tako riskiraju da se dijete, eventualno, zaprlja.

Jedino roditeljsko opravdanje za zabranu „neurednih“, ali i svih drugih igara koje djetetu omogućuju da samostalno istražuje su sigurnost i higijena. Ako je vaše dijete u fazi istraživanja predmeta pa ih stavlja u usta, pripazite da ne bi nešto progutalo.

Uvijek provjeravajte od kakvih su materijala izrađene igračke. Važno je da igračke budu sigurne, od prirodnih materijala, bez oštrih rubova. Ipak, većina djece vrlo brzo prestane tako istraživati stvari oko sebe pa više nemate razloga strahovati da će mu „neuredne“ igre ugroziti sigurnost ili zdravlje.

Nerazumijevanje prirode igre. Svaka dječja razvojna faza ima svoje potrebe, zakonitosti i igre koje tu fazu obogaćuju. Roditelji pogrešno misle da je korisna samo ona igra u kojoj dijete nešto konkretno uči ili postiže neki cilj. Naime, djeci predškolskog uzrasta igra je sama sebi cilj i upravo je igranje najvažniji način učenja. Osim eksperimentiranja, istraživanja i osobnog razvoja uz zabavu, ove igre i nemaju drugi cilj.

Važnost. U igri dijete na nov, zanimljiv i za njegovo iskustvo trajan način uči o svijetu koji ga okružuje te mu sve naučeno ostaje u sjećanju. Eksperimentiranje bojama ili prirodnim materijalima čini dijete naizgled neurednim, ali zato potiče dječju radoznalost i kreativnost, razvija koncentraciju, vježba finu motoriku i koordinaciju pokreta.

Također, kako su te igre uglavnom neverbalne (djeca se sporazumijevaju koristeći zemlju, vodu, pijesak...), dijete vježba svoje umijeće neverbalnog komuniciranja i druženja. Specifična vršnjačka interakcija pridonijet će samopouzdanju, razvoju društvenih vještina, emocionalnom napretku djeteta. Osjećaj slobode da može samostalno raditi ono što želi, u okviru svoje igre, za dječji je razvoj također vrlo važno. Konačno, ali možda i najvažnije: takve su igre zabavne i djecu čine nasmijanom.

‘Neuredne’ igre i inteligencija. Sve igre koje djeci omogućuju istraživanje, eksperimentiranje, svladavanje prepreka, fizičku akciju te otvorenost u razmišljanju utječu i na razvoj inteligencije. Mensin program učenja upravo podrazumijeva kombiniranje fizičkih igara s učenjem različitih sadržaja pa tako djeca uče određene pojmove (na primjer, tablicu množenja) istovremeno se rotirajući nekoliko minuta u jednom smjeru. Neke igre, iako ponekad ostavljaju iza sebe prljave majice, direktno utječu na razvoj inteligencije i način razmišljanja djece.

Gosti ili dijete? Ako već imate stav da u vašem domu sve treba blistati i u svakom trenutku biti besprijekorno čisto, važno je da imate i odgovor zašto vam je to važno. Nažalost, razlog za zabranu „neurednih“ igara često je odraz roditeljske potrebe da se nekome dokažu, ispune tuđa očekivanja, kao i pomanjkanja samopouzdanja.

Na primjer, žele da njihov stan bude što uredniji u slučaju da iznenada dođu gosti ili susjedi. Zastanite na trenutak i malo razmislite! Pokušajte na jednu stranu neke imaginarne vage staviti sve ono što igrom dijete nauči i svlada, a pritom se silno zabavlja i veseli, a na drugu stranu stavite mogućnost da dođu gosti i vide nered. Koja će strana prevagnuti? Što vam je važnije? Ako učite dijete da mu odjeća uvijek bude besprijekorno čista, pa se zato ono rijetko igra s vršnjacima, radije stoji po strani i ne sudjeluje, ako odrasta u šutljivo, nesigurno, nedovoljno samostalno dijete, pogriješili ste u postavljanju kriterija „pravih“ vrijednosti.

Prekretnica treće godine. Uostalom, ono što se zaprlja, može se i oprati. Ako već svoju osobnu opterećenost urednošću prenosite na dijete, ako ne želite prati odjeću koju ono zaprlja, obucite mu pregaču ili majicu koja je „samo za prljanje“. Ili odredite dio stana u kojem su ovakve igre dopuštene ili dio zida na kojem će uvijek biti nalijepljen veliki papir koji čeka baš na dječje ukrašavanje. Također, roditelji često pogrešno pretpostavljaju da je treća godina života djeteta granica po mnogo čemu, pa i po tome da nakon treće godine dijete nikad ne bi trebalo iza sebe ostavljati nered, umrljati se dok jede ili dok se igra.

No, kako dijete raste, tako su njegova iskustva i spoznaje sve bogatije. Razlika je samo u tome što dijete od tri godine može početi čistiti nered iza sebe. To jest prekretnica. Ova higijenska navika vrlo je važna i to je pravi trenutak da je počnete uvoditi. Inzistirajte na tome da dijete samo posprema svoje igračke prije spavanja, slaže svoju odjeću, odlaže odjeću u perilicu rublja...

Uključite dijete u izvršavanje kućanskih obaveza jer mu time pokazujete povjerenje, da na njega računate i da ga smatrate dostojnim sitnih zadataka koje mu povjeravate. Kada postignete dogovor da čisti svoj nered, uspostavili ste prvu radnu naviku djeteta i potaknuli proces razlikovanja igre od obaveze, što će mu biti od velike važnosti već prilikom polaska u školu.

Stan ili dom. Umjesto inzistiranja na čistoj odjeći, pokušajte se igrati sa svojim djetetom. Zaprljajte se u pijesku ili zamažite bojama. Sasvim je sigurno da će i vas ovakva aktivnost barem privremeno osloboditi stresa, preusmjeriti vam misli s problema na radost, dodatno vas povezati s djetetom i, što je jako važno, povezati vas s djetetom u vama. Sjećate li ga se uopće? Svi ga imamo, nosimo ga u sebi, ali na njega premalo obraćamo pažnju. Ono spava u nama, misli da je zaboravljeno i kako više nikome nije potrebno. Raz­veselite ga! Zaslužilo je.

Naposljetku, za dječje sretno odrastanje nužno je istraživanje, eksperimentiranje, uživanje u igri pa, ako je potrebno, i pod cijenu velikog broja zaprljanih majica. Također, u davanju različitih oblika slobode djeci možete otići i korak dalje. Na primjer, osim što ćete dopustiti djetetu da se povremeno zaprlja, omogućite mu da sudjeluje u uređenju doma.

Nemojte to doživljavati kao prljanje. Sjetite se da stan i dom nisu isto. Stan su zidovi, a dom su oni topli, nježni i tako dragocjeni osjećaji u srcu. Zato, dopustite svom djetetu da flomasterom ili nečim drugim uljepša (prava riječ je „uljepšavanje“, a ne „prljanje“) barem jedan zid u vašem stanu. Tako će vaš stan postati dom i u srcu vašeg djeteta.

Izvor: www.sensaklub.hr

Foto: Profimedia