Analiza dječjeg crteža

Sva djeca uživaju u crtanju. Ono je uvijek bilo omiljena dječja igra - koja, kao i svaka druga, dosta govori o potrebama djeteta, njegovom senzibilitetu, pa i strahovima. Pored radosti i zabave koje nudi, veoma je važna za intelektualni, kao i socijalno-emotivni razvoj mališana, zbog čega je treba poticati, hrabriti i pratiti.

Od trenutka rođenja, dijete je svjesno svijeta oko sebe: vidi boje, osjeća mirise, čuje zvukove - i na svoj način ih doživljava i utiskuje u svijest. Kasnije ta imena, lica i zvukovi dobivaju jasniju definiciju i izraz (mama, tata, kuća, drvo...). U kasnijim fazama razvoja, dijete ih „bilježi“, radi zapis o njima putem crteža.

Kako dijete raste, rastu i njegovi crteži. Širi se spektar pojmova koje primjećuje, i sve to dobiva mjesto na papiru. Spoznaje o svijetu se povećavaju, i crtež postaje bogatiji. Likovni izraz otkriva djetetove talente i važne stvari koje ulaze u njegovu svakodnevicu.

Švrljam, šaram, crtam

Već oko 15. mjeseca, djeca uzimaju olovku - ti prvi pokušaji ne predstavljaju ništa osim radosti prvog šaranja. Saznanje da olovka na papiru ostavlja trag, potiče daljnju igru. Prvi crteži su, u stvari, vježba motorike, prelaska pokreta prilikom crtanja iz ramena i lakta na finije pokrete ruke i prstiju.

Oko 20. mjeseca, počinju se pojavljivati prvi kružni oblici, koje dijete prepoznaje i imenuje.

Prvi definirani crtež se javlja u uzrastu od dvije i pol godine, i obično predstavlja ljudsku figuru. Njen prikaz uglavnom podsjeća na crtež punoglavca. Za crtanje smislene figure, potrebno je da se steknu uvjeti što se tiče zrelosti, odnosno razvoja djeteta. Prvi crtež čovjeka je uglavnom isti kod sve djece: velika glava iz koje polaze ruke i noge. Oči, nos i usta su detalji koji dolaze kasnije. Budite oprezni s usmjerenjima i uputama (koje ćete prirodno poželjeti dati svom djetetu) u ovoj, ali i ostalim fazama crtanja.

Jedna od prvih stvari koje dijete nauči pokazati na sebi i drugome - oči, usta, nos, i njihovo prepoznavanje - nije problem. Veliki zadatak čeka dijete koje poželi ono što vidi i zna, prenijeti na papir. Da bi to nacrtalo, potrebno je sjetiti se rasporeda dijelova tijela koje će smjestiti u crtež, i odrediti im redoslijed - koji u početku neće izgledati isto kao u realnom životu. Crtež u ovom uzrastu je dobra vježba vizualnih i odnosa i percepcije, kao i usavršavanje pokreta ruke i prstiju. Uz sva znanja koja dijete usvaja, crtanje je njegov prirodan i spontan izraz.

Prvi "pravi" crtež

Treća godina života se uzima za prvu važnu fazu u razvoju crteža.

U tom uzrastu, motorika je dovoljno razvijena da se čvrsto drži olovka između prstiju, a dijete pokreće šake umjesto da prilikom crtanja, kao ranije, pokreće cijelu ruku iz ramena ne bi li napravilo željeni pokret. Ali, ako se desi da povremeno napravi pokret iz lakta, to nije neobično, postupno će se njegova motorika poboljšati - zato je u ovoj fazi crtanje dobra vježba za to.

Veoma je važan trenutak slušanja i obraćanja pažnje na ono što dijete čuje - na primjer, na zahtjev da nacrta nešto, i trud da to učini. Prvi crtež ljudske figure povezan je s crtanjem kruga, koje postaje zanimljivo mališanu ovog uzrasta. Kružna „žvrljotina“ prethodi sve vještijem obliku kruga - koji će poslužiti kao pomoć u prvim crtanjima ljudske figure, a kasnije će predstavljati mjesec, sunce, loptu... U ovoj fazi je važno da razgovarate s djetetom, koje će i samo biti raspoloženo za objašnjenje onog što crta.

Čovjek i kuća kao teme

Ljudski lik je jedna od najčešćih tema dječjeg crteža - od najmlađeg uzrasta, pa sve do kasnijih faza, u kojima će se vještina njenog prikaza usavršavati. Dijete će češćom vježbom sve pravilnije smještati dijelove tijela na crtežu, tako da oni više odgovaraju realnosti. Svaka sljedeća faza u crtanju otkrivat će djetetova nova znanja i vještine. Na rukama i nogama će se javiti, opet predstavljene krugom, šake i prsti. Djeci je, također, zabavno staviti svoju šaku na papir i iscrtati njen oblik.

Sljedeći tipičan crtež je crtež kuće, koji je nešto složeniji i zahtijeva povlačenje ravnih i kosih linija. Kako ruka postaje slobodnija, na papiru će se pojaviti valovite linije, koje se pretvaraju u sliku drveta ili cvijeta. Najjednostavniji crtež stabla, kombiniran s uspravnim linijama iz kojih izvire kružna krošnja - dijete će, kao i prvi crtež čovjeka, obogatiti detaljima.

Izražavanje emocija

U razdoblju između tri i sedam godina, stvarnost i crtež još uvijek nisu usklađeni, to jest dijelovi spojeni na crtežu - u stvarnosti ne stoje jedni pored drugih. Veličine i birane boje više ovise o djetetovom raspoloženju nego o oponašanju pravih odnosa i perspektiva - zato je ova faza vrlo plodna za ispitivanje povezanosti dječjih emocija i likovnog izraza. Dijete crta po sjećanju, to jest po načinu na koji vidi i doživljava određeni predmet. Prisutan je i trenutak u kojem uvećano crta stvari koje su mu privlačne. Može biti prisutno i takozvano „rendgensko“ prikazivanje stvari (prozirni zidovi, tijela, kuće). Dijete najčešće crta ono na što usmjerava pažnju, pa iz tog razloga crteži mogu puno reći o njegovom unutrašnjem svijetu.

Savjet:

Možda ćete poželjeti sačuvati rane zapisesvijesti vašeg malog kućnog Picassa. Pitajte dijete što je nacrtalo, što likovi i predmeti na crtežima za njega znače, i na poleđini obavezno napišite datum kada je crtež nastao. Kada dijete malo poraste, zajedno ćete moći gledati ta prva "umjetnička dela", komentirati i prisjećati se djetetovog djetinjstva.

Simbolika crteža

Kada promatrate crtež vašeg djeteta, važno je da obratite pažnju na ton cijelog crteža, naglašenost pojedinih dijelova i njihov raspored.

Sunce i kuća

Sunce predstavlja oca. Je li ono u centru crteža i sve obasjava, ili se krije iza oblaka, ili ga uopće nema - govori mnogo o komunikaciji i stavu djeteta prema roditelju. Kuća je simbol majke i sigurnosti koju ona pruža, kao i dominantnih emocija koje bude u njemu. Djetetova objašnjenja nacrtanog treba pažljivo slušati, postavljati pitanja i usmjeravati.

U psihologiji se i inače najčešće analiziraju crteži obitelji, jer oni mogu puno otkriti. Najvažnija osoba na crtežu obitelji za dijete se obično crta skroz lijevo - ta figura može i veličinom dominirati crtežom. Djeca crtaju afektivno, pa će predmete i ljude koji su im važni i koje vole nacrtati uvećane u odnosu na ostale dijelove crteža. Dijete će obično nacrtati sebe pored te figure ako provodi dosta vremena s njom. Ponekad će odbiti nacrtati pojedine članove obitelji, naročito ako su u pitanju braća i sestre, ali to vas ne treba brinuti. Uglavnom je u pitanju mala doza ljubomore koju djeca u tom uzrastu imaju. Nekada se može desiti da izostave jednog roditelja, najčešće oca, uz obrazloženje da je „na poslu“.

Ne namećite svoje mišljenje

U praćenju likovnog izraza, budite oprezni sa savjetima i usmjerenjima koje dajete djetetu. Treba ga usmjeriti i razgovarati s njim, ali se trebate suzdržati od ideje da mu vodite ruku prilikom crtanja i namećete svoje modele, da ga previše kritizirate ili, čak, crtate umjesto njega. Treba biti vrlo oprezan, jer je crtanje je važan način učenja, koji se agresivnim pristupom roditelja narušava. Veličina figura je važna, jer djeca onome što vole daju najviše prostora na papiru, bez obzira na stvarne dimenzije nacrtanog predmeta ili osobe. Uložen trud i vrijeme na određenu figuru i predmet također puno govore o djetetovom stavu prema njemu.

Naravno, jedan ili dva crteža iz istog razdoblja neće biti dovoljni da se stvori kompletna slika o djetetovom unutrašnjem svijetu, ali zato ostavlja prostora da se izvedu pogrešni zaključci i brojne greške. Simbolika boja je važna, ali je važnije naše znanje o tome koja je boja našem djetetu omiljena, i koje figure tom bojom boji. Ne zaboravite da je mnogo važniji razgovor s djetetom o crtežu i ono što znate o njemu, nego neki simbol koji zabrinjava - kao što je nedostatak stopala na nozi neke osobe ili zatvoreni prozori na kući. Bube, pauci, čudovišta i insekti - u jednoj fazi mogu biti ilustracija nekog straha, ali isto tako mogu biti nacrtani pod utjecajem nedavno viđenog crtanog filma, ili priče koje je dijete čulo, ili događaja koji ga je zadivio ili uplašio. Kroz razgovor ćete najbolje zaključiti kako stvari stoje. Važno je uzeti više crteža djeteta iz istog razdoblja i vidjeti koji se motivi ponavljaju, kao i koja boja i emocija na njima prevladavaju.

Postoje i profesionalne analize dječjeg crteža, kada stručnjaci analiziraju njegov sadržaj, i na osnovu toga i razgovora s djetetom mogu vam pomoći savjetom, dati smjernice za dalje, ili ukazati na mogući problem. Naročito je važan prikaz ljudske figure, drveta i kuće. Na osnovu analize crteža se vidi odnos djeteta prema sebi i važnim ljudima u njegovom životu. On otkriva mnoge faze osobnosti djeteta, njegove talente, interese, a posebno njegov svijet, kao i probleme koji ga muče.

Crtež obitelji

Jedan od najčešćih zahtjeva koji se postavljaju djetetu je da nacrta obitelj, to jest ljude s kojima živi. Ono ga obično poprati objašnjenjem i pisanjem imena članova obitelji. Taj crtež je koristan u sagledavanju odnosa među članovima porodice i mjesta koje im dijete pridaje u svom životu,

Kako dijete doživljava sebe

Tijelo ili "ja" je najintimniji djetetov doživljaj sebe. Tijekom crtanja, nastaje veza između nacrtanih dijelova tijela i djetetovih emocija, pa predstavlja nesvjestan način prikaza sebe, svojih potreba i problema. Čak iz laičkog, roditeljskog promatranja crteža, može se puno toga zaključiti. Posebno obratite pažnju na naglašene dijelove tijela, odjeću i detalje koji su uz njih. Potom, da li dijete sebe stavlja u središte crteža, je li njegova figura velika ili mala u odnosu na ostale, gdje je smještena na prostoru crteža, kakva je linija crteža – je li isprekidana ili sigurno povučena. Da li dijete sebe crta kao sretno, povučeno, plašljivo, ili ljutito, ratoborno? Sve su to mali znakovi pored puta koji pokazuju informacije o budućem usmjerenju djeteta, osobinama i eventualnim problemima.

Marija Jovičić u saradnji s terapeutom Vesnom Tsitsivas

Izvor: www.yumama.com

Foto: Profimedia