117-dilema-vrtic-ili-teta-cuvalica

, Image: 48321761, License: Rights-managed, Restrictions: A minimum fee will apply for licensing exclusively. Please contact your Corbis Account Representative., Model Release: no, Credit line: Profimedia, Corbis

Kako dijete može reagirati na odlazak u vrtić

neodvajanjem od dude, bočice ili dekice (prijelaznog objekta)
agresijom usmjerenom na drugu djecu, odgajatelje ili stvari
odbijanjem kontakta s odgajateljem ili pak potpunom orjentiranošću na njega
odbijanjem hrane
nespavanjem
vrištanjem, dozivanjem mame i tate
nesretnim plačem i pasivnošću

Kako roditelj može djetetu olakšati prilagodbu?

pozitivnim stavom prema vrtiću
povjerenjem u osobe koje će se u vrtiću brinuti za dijete
boravkom s djetetom u vrtiću tijekom prvih dana
redovitim dovođenjem djeteta u vrtić
donošenjem stvari uz koje je dijete emocionalno vezano (tzv. prijelaznog objekta)

Kada ostavlja dijete u vrtiću, vrlo je važno da roditelj rječnikom koji dijete razumije definira količinu vremena koju će dijete provesti samo („Idem u dućan.“). Zatim treba naglasiti da će se svakako vratiti („Kada obavim kupovinu vratit ću se po tebe.") i navesti odgajatelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu ("Dok se ja ne vratim, čuvat će te ova teta."). Djetetu možete i sugerirati u koju bi se aktivnost moglo uključiti dok vas nema ("Složi toranj od Lego kockica dok se ja ne vratim po tebe.").

Nije poželjno predugo se opraštati s djetetom, jer u tom slučaju ostavljate dojam nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete. Roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.).

Roditelji čija djeca kreću na prilagodbu u vrtić obično su napeti i suzdržani pri ulasku u prostorije vrtića i pri komuniciranju s odgajateljima. Često se dugo opraštaju od djeteta, nerijetko i u suzama, zaviruju kroz prozor te čvrsto grle dijete pri ponovnom susretu. Muče ih pitanja hoće li se odgajatelj znati pobrinuti za njihovo dijete, hoće li razumijeti njegove potrebe, hoće li dijete patiti...

Na odgojiteljima je da upoznaju i nastoje zadovoljiti individualne potrebe svakog djeteta te da prate djetetov razvoj te vode bilješke. Uz to trebaju brinuti za djetetovu sigurnost te planirati i osmišljavati igre i aktivnosti.

Roditelje je važno uputiti na karakteristike separacijskog straha kod djece i njihova moguća ponašanja u situaciji kada se odvajaju od osoba kojoj su emocionalno privržena. Većina roditelja očekuje djetetove pozitivne reakcije na vrtić, naročito u odnosu na drugu djecu ("On/ona jako voli biti s djecom"). Kada se ne ispune njihova očekivanja (jer je dijete reagiralo plačem, agresijom, povlačenjem i sl.) kod roditelja se javlja nepovjerenje (prema vrtiću, odgajateljima i sl.) ili osjećaj nesigurnosti (u sebe kao roditelja, u novonastalu situaciju i sl.). S obzirom na intuitivnu sposobnost djeteta da reagira na osjećaje skrbnika i da ih uglavnom kopira u svojim ponašanjima, za očekivati je otežan proces prilagodbe, sporo građenje povjerenja prema odgajateljima i drugim osobama, nesigurnost (naročito u roditelje), a sve kao posljedica intenzivnog straha.

Na osnovi djetetovih reakcija uslijed separacije roditelj će, zajedno s odgajateljima, planirati slijedeći dan prilagodbe (vremenski interval). Važno je naglasiti kako je redovit dolazak djeteta u vrtić tijekom prilagodbe olakšavajući faktor. Optimalno vrijeme djetetovog boravka u vrtiću u periodu prilagodbe, ovisno o njegovim reakcijama, određuju timski roditelji i odgajatelji. Na osnovi tzv. lista za praćenje adaptacije prati se i bilježi djetetovo ponašanje.

Još neke važne informacije

Neka se djeca lako i brzo prilagode na boravak u vrtiću, dok drugoj treba duže vremena (i do 6 mjeseci!).

Tijekom prilagodbe, neka su djeca sklonija reakcijama na fiziološkom planu (odbijanje hrane, odbijanje spavanja, često poboljevanje), a druga reakcijama u ponašanju (plač, agresivnost, povučenost...).

Kod neke djece moguća je i regresija, tj. oni oblici ponašanja koji su karakteristični za raniju, već savladanu fazu razvoja (npr. ponovo mokri u krevet, siše prst, traži dudu...)

Sva su ova ponašanja NORMALNA u fazi adaptacije!

Savjeti

Koliko god dijete u početku plakalo, morate se od njega oprostiti i reći kamo idete i kad se vraćate. Ono mora steći povjerenje u roditelja da će se stvarno vratiti. Iako možda još ne razumiju sve što mu kažete, u vrlo kratkom vremenu će sve shvatiti. U protivnom dijete će se početi plašiti da će roditelj opet nestati. Možete uvesti neki mali ritual, npr. kad se pozdravite, dijete uzme lutkicu i odvede je na prozor da vam mašu, s vremenom će jedva čekati da odete da može ići mahati.
Prilagodba na vrtić počinje već u roditeljskom domu - pokazivanjem slika, pozitivnim pričama o vrtiću, jer roditelji ponekad djeci nehotično pokazuju svoju nelagodu i strah što djecu ostavljaju u vrtiću.

Nemojte sumnjati da će vaše dijete uživati u vrtiću. Sjetite se samo riječi Roberta Fulghuma:

"Sve što treba da znam o tome kako treba živjeti, šta raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta.“

Iskustva roditelja - jaslice ili teta čuvalica?

Ivana, mama 18-mjesečnog Tina - za jaslice

Za mene nije bilo dvojbe – ako je teta bolesna, dobit će odgovarajuću zamjenu. Ne može se dogoditi da večer prije saznam da teta čuvalica ne može čuvati moj dijete, kao što mi se dogodilo sa starijim djetetom. Osim toga, jaslice ispunjavaju propisane standarde po pitanju opremljenosti, zdravstvene zaštite i prehrane, te sigurnosne mjere. Osoblje je stručno, naučeno na rad s djecom. Zahvaljujući jaslicama, Tin je socijaliziran u većoj mjeri od većine svojih vršnjaka. Na kraju, ne treba zanemariti niti financijski aspekt – čak i privatne jaslice jeftinije su nego individualno čuvanje.

Tina, majka dvogodišnje Josipe – protiv jaslica

Ideja da moje dijete boravi u jaslicama nikako mi se ne sviđa. U jaslicama ima mnogo djece i veća je mogućnost obolijevanja u dobi kada je imunološki sustav u najosjetljivijoj fazi. Činjenica je da je većina djece koja polaze jaslice češće bolesna nego djeca koja ostaju kod kuće. U jaslicama je teško pratiti ritam svakog pojedinog djeteta, nameće im se rutina koja je već utvrđena (vrijeme jela, spavanja, izlazaka...). Radno vrijeme jaslica ograničeno i ako vaše radno vrijeme rastezljiv pojam, onda ćete se bez dodatne pomoći teško uklopiti u ovaj sustav.

Vedrana, mama 2,5-godišnje Laure - za „tetu čuvalicu“

Za mene nije bilo dileme – Laura ima mogućnost ostati u svom domu, buditi se kad želi bez stresa, jesti hranu na koju je navikla (mi smo vegetarijanci)... Kada je malo jače prehlađena i nema potrebe da uzimam bolovanje, „teta čuvalica“ je s njom, dok djeca u vrtiću moraju biti potpuno zdrava. No ono što je meni bilo najvažnije jest da su Laura i njezina starija sestrica Iva (5) ostale zajedno, što u vrtiću, odnosno jaslicama ne bi bilo moguće.

Mirela, mama jednogodišnjeg Andreja - protiv „tete čuvalice“

Iako me suprug nagovarao, pomisao na zapošljavanje „tete čuvalice“ nikako mi se nije svidjela. Kao prvo, teško je naći osobu od povjerenja, a uz to «tete čuvalice» rijetko imaju formalno obrazovanje iz odgoja i obrazovanja male djece. Prilike za druženje s vršnjacima znatno su rjeđe. Osim toga, ako se „teta čuvalica“ razboli ili ima neodgodive obveze, potrebno je u zadnji tren smisliti neko rješenje. Uz sve to, cijena čuvanja jednog djeteta stoji oko pola prosječne plaće!

: Roditelji.hr