Nakon što su znanstvenici analizirali preko 12 000 stranica sakupljenog materijala, zamijetili su tri čimbenika koji su se ponavljali kod svih Nobelovaca. Pored života u obitelji i angažiranih učitelja, istaknuli su kako je „osjetljiva faza odrastanja“ bila izrazito važna. Radi se o fazi kada su Nobelovci postali senzibilizirani za znanost.

„Osjetljiva faza odrastanja“

Ovaj pojam podrazumijeva da djeca u razvoju prolaze fazu u kojoj su vrlo prijemčiva za određene poticaje. Kad dijete u toj fazi nađe zanimaciju koja točno zadovoljava njegove interese i potrebe, sposobno je u trenucima duboke koncentracije doći do spoznaja. Prema poznatoj pedagoginji Mariji Montessori na taj način ne dolazi samo do pozitivnog utjecaja na djetetovo mišljenje, nego na djetetovu kompletnu ličnost.

Psihologinja smatra da je dijete u pubertetu već prošlo „osjetljivu fazu“. Zato je važno da roditelji počnu s poticanjem djeteta prije, čim uoče da je dijete pokazalo određen interes. U to se vrijeme razvijaju telenti za znanstvene smjerove.

Rani razvoj

Sljedeća važna činjenica koju su utvrdili jest dostupnost informacija, knjiga i didaktičkih igračaka. Pritom je važna i roditeljska angažiranost. U većini kuća Nobelovaca je obrazovanje bilo prioritet i stoga su znanstvenici utvrdili povezanost između zanimanja roditelja i kasnijeg znanstvenog utjecaja djece. Budući Nobelovci odrastali su u srednjem odnosno visokosrednjem sloju obitelji.

Treća bitna stavka su angažirani učitelji. Nobelovici su u intervjuima isticali kako su u područjima fizike, biologije ili kemije imali posebno angažiranje učitelje. Ti su učitelji, važni Nobelovcima, svoje znanje prenosili intuitivno i koristili vlastite metode. Također je zanimljivo da školski uspjeh i ocjene Nobelovaca često nisu odražavale njihove stvarne talente.

Foto: Profimedia