Odgovor je jednostavan – živite s djetetom! Umjesto da dijete doživljavate kao biće o kojem se treba brinuti, doživljavajte ga kao biće s kojim živite, a to će vam otvoriti prostor za zadovoljavanje vlastitih potreba.

Umjesto da dijete stalno podučavate što i kako treba činiti, igrajte se s njim na njegov način. Naravno, kada se treba pobrinuti za djetetove potrebe, tada to učinite, ali neka to ne bude stalno na prvom mjestu. Drugim riječima, umjesto da se igrate s djetetom jer znate da biste to trebali i zato što je to dobro za njega, igrajte se s njim jer vam je to zajedničko zabavno vrijeme. Jer i vi to želite.

Umjesto da idete u parkić kako bi se dijete rastrčalo, idite u parkić jer želite tamo zajedno provesti vrijeme. Trčite, igrajte se s njim. Idite u parkić kako biste zajedno trčali, umjesto da zadovoljavate potrebu djeteta da se kreće, igra s prijateljima, penje i slično.

Dodatno ćete zadovoljavati i djetetove potrebe i, naravno, kada dođe vrijeme da se brinete za dijete, da ga njegujete, mazite – to ćete i učiniti. Ali ostatak vremena jednostavno živite s njim!

Moguće je da to nije “život” kakav biste htjeli živjeti iz odrasle perspektive, ali vjerujte, bit ćete puno manje iscrpljeni, bit ćete ispunjeniji i zadovoljniji kada u interakciji s djetetom otkrijete kako da se zabavljate umjesto da isključivo zadovoljavate njegove potrebe. 

Tekst: Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom i Tea Knežević, dipl. psiholog, www.centarproventus.hr

Foto: Thinkstock