Vaše se dijete već tjednima bori s popodnevnim snom, stalno ustaje iz krevetića, tvrdi da ne želi spavati i onda na kraju zaspi na hladnom tepihu. Pokušali ste sve: uspavljivali ste ga, vraćali u krevet, pustili ga da se isplače... Ništa nije pomoglo.

'Dijete se ne može tek tako isključiti kao robot. Kada se djeca tek uče sama uspavati, trebaju vremena da razviju tu vještinu', rekla je psihologinja Stephanie Lee s instituta Child Mind te dodala kako mogu postojati i drugi razlozi koji utječu na to zašto se dijete bori s poslijepodnevnim snom i na kraju zaspe na podu.

'Jedan od razloga može biti taj što niste odabrali pravo vrijeme za odvajanje djeteta od svog kreveta. Ako je dijete prerano preseljeno (prije navršene 3. godine) i ako mu nisu jasna vaša očekivanja, ili nije sigurno u svoju sposobnost da samo zaspi, može imati problema sa spavanjem', rekla je Sierra Dante, savjetnica za spavanje.

Što možete učiniti kada vaše dijete zaspe na podu?

Gledati dijete kako se bori sa snom nije lako ni jednom roditelju. Posebice kada ste svjesni toga da mu treba puno sna i da je san ključan faktor u njegovu razvoju. A mjesto na kojem dijete spava definitivno utječe i na kvalitetu sna. Kako ga onda 'natjerati' da spava u krevetu, a ne na podu?

'Postoji više načina kako možete pristupiti ovom problemu, a to prije svega ovisi o vašoj obiteljskoj rutini prije spavanja', rekla je psihologinja Lee te dodala: 'Morate biti ustrajni. Inzistirajte na tome da dijete spava u svom krevetu tako što ćete ga svaki put dosljedno vratiti u krevet. Znam da je teško, ali ako ustrajete u tome nakon nekoliko dana, vaši će napori biti nagrađeni', rekla je.

'Spavanje je jedna od najprirodnijih, najlakših i najugodnijih stvari koje činimo. Ako se vaše dijete bori s popodnevnim snom i spavanjem navečer, očito za to postoje neki razlozi', rekla je Dante.

Djeca koja spavaju 11 do 12 sati noću (što je standard za bebe i predškolsku djecu) s popodnevnim snom u pravilu prestaju između 2,5 i 3,5 godine života. Nije dobro da dijete prerano prestane spavati poslijepodne jer bi onda navečer moglo biti preumorno. A kad je preumorno, aktivira se adrenalin i teško ga je uspavati. Nije dobro ni da dijete previše spava tijekom dana jer bi navečer opet mogli imati problema s uspavljivanjem.

Vrlo je bitno vrijeme kada dijete ide spavati navečer. Ako legne kasnije, to ne znači da će brže zaspati. Dapače, nekoj djeci treba više vremena da se odmaknu od dnevnih aktivnosti. Ako je 20.30 sati krajnje vrijeme kada bi vaše dijete trebalo spavati, odlazak u krevet pomaknite na 19.30 i omogućite djetetovu mozgu više vremena da se smiri. To bi vrijeme dijete stvarno trebalo provesti samo u nekoj njemu umirujućoj aktivnosti, što nikako ne bi smio biti razgovor s vama ili nekim drugim članom obitelji.

Ako to ne pomogne, pratite u koliko sati dijete stvarno zaspi i tome prilagodite vrijeme odlaska u krevet, kako biste iskoristili prirodni ciklus njegova sna. Potom ga postupno modificirajte tako što ćete vrijeme odlaska u krevet svaku večer pomicati za 5 do 10 minuta.

'Ne zaboravite da mala djeca još uvijek uče kako se mogu sama umiriti i zaspati, a to im može izazvati tjeskobu i/ili nelagodu. Opet, djeca vole rutinu pa ako se prije spavanja (poslijepodnevnog ili večernjeg) pridržavate te rutine, to im može pomoći da smanje dio tjeskobe', rekla je psihologinja Lee.

I za kraj: pomozite djetetu da 'naštima' svoj biološki sat. Ako se buni jer mora ići spavati, nježno ga smirujte i vraćajte u krevet koliko god je to puta potrebno. Tjeskoba i stres nisu razlog za spavanje na podu jer biste onda i vi to radili svaku večer!

Tekst: Ivana Kalogjera

Foto: Shutterstock