Idealan roditelj? Tome težimo, ali na kraju smo frustrirani!

Američka obiteljska terapeutkinja Harriet Lerner ovakve osjećaje i brige roditelja pripisuje idealiziranoj slici roditeljstva koju smo svi više ili manje usvojili. Idealni roditelji znaju pravi odgovor na svako pitanje, svaku potrebu, svaki problem. Ni najveća zapreka ih ne zbaci s jasnog puta. Uvijek su empatični, šaljivi, strpljivi, voljni, poduzetni, a njihova se djeca uvijek osjećaju sigurna i zaštićena bez obzira na sve. To je naravno utopija koja nam se servira u filmovima, knjigama, u razgovorima s drugim roditeljima, tetama u vrtiću, u parku. Svi težimo tome da budemo savršeni roditelji, trudimo se na van ostavljati takav dojam, ali to nas sve samo iscrpljuje i čini vječno nezadovoljnima. A istina je tako jednostavna. Biti nesavršen je nešto što dijelimo s našom djecom i omogućava nam da razvijamo suosjećanje i oprost. Za sebe i za druge.

Ako mislite da vaše dijete vama "nikad" nema potrebu lagati ili da vam može reći "sve", jer vi imate razumijevanja za "sve", neizbježno ćete biti razočarani. Neće vam reći sve. Povrh toga, osjećat ćete krivnju zbog koje niste sposobni djelovati i pospremat ćete probleme pod tepih. Bolje se odmah prebaciti u realnost. Sva djeca ponekad lažu. Sva djeca ponekad nešto prešute. To je važno za razvoj stabilne osobnosti.

2. korak: Malo se distancirajte

Kada je teta u vrtiću mog djeteta jednom prilikom rekla kako me moli da dijete odijevamo "uredno" i da nije u redu da nosi tajice s rupom ili suknjica preko skijaških hlača, bilo mi je jako neugodno. Prijateljica s troje djece mi je dala savjet da djetetu dam papirić s porukom za tetu: "Odjeća ne odgovara uvijek ukusu managementa." To mi je bila prva lekcija u spoznaji i osvještavanju da "ja nisam moje dijete". Niti modno niti u drugim aspektima. Tako mi je lakše jer ne uzimam kritiku oko djece uvijek osobno, već učim uvažavati osobnost mog djeteta.

3. korak: Otpustite incidentne situacije

Ako vaše dijete fizički napadne drugo dijete, ne možete čekati da se samo smiri - morate odmah intervenirati. Isto tako, ako se lopta blizu ceste, može mu se dogoditi da ga iznenada zgrabite za ruku i povučete. Razgovarajte o tom incidentu još jednom, kada se smirite. Kako se ne biste uznemirili, recite sebi: "Moje je dijete još uvijek neiskusno i ne zna da može ugroziti sebe i druge svojim ponašanjem. To tek mora naučiti."

5. korak: Treba vam deblja koža

Kad vam dijete prvi put kaže "Ti si najgora mama na svijetu", „Ne volim te“... osjećate se prilično jadno. No djeca su jedinke za sebe sa svojim vlastitim interesima i željama i oni se ne podudaraju uvijek s onima roditelja. Potpuno je normalno da se vaše dijete nervira ako mu zabranite da se igra s vašim mobitelom ili da vašu dnevnu sobu pretvorite u viteški dvorac. Ne morate mu svaki put objašnjavati razloge zabrane. Dijete ih ionako vjerojatno neće niti htjeti čuti. Kad shvati da svijet neće propasti, ako mu nije dopušteno nešto učiniti, naučit će se kontrolirati.

6. korak: Budite otvoreni prema svojim pogreškama

Naglasak je na otvorenom pristupu. Plačite pred prijateljicom i tražite podršku. Bez razumijevanja i poticaja drugih roditelja, prijatelja, rodbine, knjiga ili Interneta, bit će vam teško. I izbrišite iz imenika sve ljude koji vas ne razumiju i ne žele poslušati.

7. korak: Oprostite sebi

Priznajte slobodno ako niste u pravu. Ispričajte se, ponudite odštetu ako ste, na primjer, okrivili dijete da je uzelo novac. Jednom sam tako pogriješila sa svojim sinom i za ispriku smo dogovorili da idemo u kino. To se, naravno, ne bi smjelo stalno događati, ali kad se dogodi, djeca uče da roditelji nisu nepogrešivi i da im se može oprostiti i ponovno zagladiti nesporazum.

8. korak: Ne žrtvujte se

Ljudi koji se žrtvuju, lako izgube sebe. Ako je vaše dijete postalo centar svih zbivanja u vašem životu, idete samo u vrtić, školu i sportske klubove i birate prijatelje i poznanike jer se djeca s njihovom djecom slažu, vrijeme je da malo pomislite i na sebe. Naravno, ponekad se morate žrtvovati kako bi se djeca zabavila poslijepodne i stekla prijatelje, ali nema potrebe trošiti sve slobodno vrijeme na stvari i ljude koji vas zapravo ne zanimaju.

9. korak: Brinite se o sebi

Roditelji ne mogu do kraja znati sve djetetove potrebe i ono što opažaju često govori više o njihovim vlastitim potrebama, a manje o djetetovim. Sljedeći put kad pomislite, „Ne mazimo se dovoljno“, razmislite niste li ustvari vi ti koji trebaju malo nježnosti. Ostavite djecu bakama, prijateljici, sestri i pođite u šetnju, u kino, u grad – samo vi bez djece i vidjet ćete kako to može goditi i vašoj djeci.

10. korak: Pustite

Ne budite toliko strogi u pogledu hrane, sna, škole, reda i svega. Potrudite se da je vaše dijete sretno što je na ovom u svijetu. To je mnogo važnije. Pokažite da ste ponekad preopterećeni i bez teksta, ali da ste sretni. Ruka na srce: Možete li stvarno zamisliti alternativu da vaše "nemoguće" dijete pošprica cijelu kupaonicu kad se kupu? Ne? Upravo tako! Zato zaboravite na mokre tepihe i zidove. Smijte se, napravite palačinke - vaše će se dijete kasnije sjetiti da ste bili pomalo kaotična, ali sretna obitelj.

Tekst: I.Š.

Foto: Profimedia