Pomozite djetetu da stekne osnovne higijenske navike

Osnovne higijenske navike koje kod djeteta trebate "usaditi" su:

Također, u ranom uzrastu, stavljanje predmeta u usta je i način upoznavanja sa svijetom koji ih okružuje, oblik eksperimentiranja. Roditelji su, međutim, skloni ovakvo ponašanje djece tolerirati i kada ona izađu iz ovih razvojnih faza. Čim primijetite da vaše dijete stavlja ruke u usta, pitajte ga zašto to čini, opominjite, prebacite mu pozornost na nešto drugo... Odnosno, nemojte dozvoliti da se ova loša navika dodatno učvršćuje vašim odobravanjem. Pranje ruku je jedna od prvih higijenskih navika koje dijete treba samostalno ustanoviti. Naravno, najprije će prati ruke uz vašu pomoć, a vi ćete ga već od treće godine poticati da to radi samostalno. Odredite obavezna pranja ruku, to jest konkretne situacije kada se ono ne može izbjeći. To su: prije jela, poslije nužde, nakon igranja vani, odmah po dolasku kući, nakon kontakta sa životinjama...

Vaša obaveza je da pri uspostavljanju ove navike budete uporni i dosljedni. Na primjer, ako ste kao pravilo uveli pranje ruku poslije zahoda, ne dozvolite djetetu da izađe iz kupaonice, a da nije opralo ruke, pod izgovorom: "Kasnije ću, proći će mi crtić, samo da popijem malo soka...".

Pranje zuba

Njega usne šupljine djeteta počinje odmah nakon rođenja. Kada izrastu prvi mliječni zubići već je vrijeme za pranje čistom vodom i četkicom prilagođenom za ovaj najmlađi uzrast. Početkom treće godine života, počinje upotreba paste za zube. Stručnjaci preporučuju pastu za zube bez fluora, jer djeca tog uzrasta ne uspijevaju ispljunuti pastu, već je gutaju. Između pete i sedme godine, manje gutaju pastu, ali dobro je da se zubi peru uz nadzor roditelja koji će provjeravati čisti li dijete dobro zube ili dio toga ostavi neoprano (kako to obično biva).

Osobni roditeljski primjer je i ovdje jako važan. Tako, ako perete zube zajedno, koristeći pritom šarene četkice, mirisne paste, satove za mjerenje dužine pranja... ova aktivnost djeci postaje draža i zanimljivija. Samim tim, brže će je usvojiti kao dio svog dana. Do osme godine, dijete bi trebalo savladati pravilnu tehniku pranja zuba i samostalno održavati oralnu higijenu. Najbolja zdravstvena preventiva očuvanja zdravlja zuba je redovita oralna higijena i redovne posjete stomatologu (onome koji je dovoljno strpljiv i zna komunicirati s djecom).

Kupanje

Kada stvorite naviku kupanja djeteta, tek posijle polaska u školu kupanje može biti samostalno. Sve do tada, s obzirom na to da vi kupate dijete, navika se sastoji u tome da dijete ovu aktivnost prihvaća kao nešto sasvim uobičajeno i redovno. Ako pripadate velikoj grupi roditelja koji svoju djecu moraju nagovarati na kupanje, obratite pažnju da ne koristite izraze zbog kojih će ovu aktivnost još više mrziti. Tako, nemojte reći djetetu da je kupanje važno jer se ono: "isprljalo". Dijete će razumjeti da je time prljavo sve u vezi njega, a to može stvoriti unutrašnju zabunu. Negativna slika o svom tijelu i sebi stečena u ranom djetinjstvu može imati brojne negativne posljedice kasnije. Umjesto da je "prljavo", recite mu da se radi o higijeni, obavezi koja se ne dovodi u pitanje, da je to jedan od načina da se očuva zdravlje... Za mnogu djecu, rješenje da im se kupanje svidi je kada napunjena vodom, gumene i plastične igračke i mogućnost da se u vodi igraju i zabavljaju (pretaču vodu iz posude u posudu, peru lutkice, pušu mjehuriće...)

Sređivanje sobe

Već u predškolskom uzrastu, ako dijete ima svoju sobu, pokušajte ga motivirati da je, primjereno uzrastu, samostalno čiste i uređuju. Tako, prvo naučite dijete da samostalno posprema svoje igračke nakon igranja. To podrazumijeva stavljanje igračaka na njihovo mjesto po kutijama. Neposredno pred školu, i u nižim razredima, dijete će uspijevati da svoju nošenu odjeću odlaže u košaru za pranje odjeće, a čistu slaže u svoj ormar.

Minimum održavanja higijene

Oko desete godine, dječja soba se može pretvoriti u džunglu punu otpadaka hrane, razbacanih stvari, svezaka, papuča... Ove nove, promijenjene navike su odraz preokupiranosti nekim drugim, pubertetom uzrokovanim situacijama. Da biste postigli minimum higijene i urednosti, odredite jasna pravila.

Na primjer: jedan dan u tjednu dijete mora očistiti prašinu, usisati tepih, skloniti razbacane stvari... a svakog dana smeće mora ubaciti u odgovarajuću kantu, garderoba za pranje ne smije  se vući po podu, otpaci hrane moraju se odmah iznijeti van... Ne zaboravite, ono što je vama nered i kaos, djeci može biti savršen red. Ako vaša pravila obuhvaćaju potpuni red, djeca se u toj sobi neće osjećati ugodno, to jest neće se osjećati kao da zaista imaju svoju sobu. U vremenu puberteta, njihova soba je simbol prostora slobode i njihovog osobnog, privatnog svijeta.

Tekst: Jelena Holcer, pedagoginja

Izvor: yumama.com

Foto: Profimedia