Djeci su potrebne predvidljive rutine kao što su: isto vrijeme za spavanje, pisanje zadaće ili igru te jasne granice kako bi odrastali zdravo i osjećali se sigurno u svojoj okolini. Na primjer, ako dijete osjeća kako može raditi što god želi, osjećat će se nadmoćno nad svojim roditeljima i to ustvari uzrokuje njegovu anksioznost i nesigurnost jer bi roditelji trebali biti glavni i dominantniji u odnosu roditelj – dijete te granicama pružiti okolinu sigurnu za dječje odrastanje.

Zdrave granice su osnova razumijevanja i poštivanja naših potreba, a isto tako razumijevanja i poštivanja potreba drugih. Kako bi se zdrave granice postavile i posljedično razvile višu empatiju i osjećaj sebe, roditelji moraju uložiti veliki trud, kaže psihologinja Stephanie Dowd. Po samoj biološkoj strukturi mozga, dijete još nije sposobno donositi veće odluke. Naime prefrontalni korteks mozga koji je bitan kod donošenja odluka, kod djece još nije dovoljno razvijen te stoga oni jednostavno ne mogu donositi veće odluke. Tako će dijete za večeru radije odabrati tortu i kakao nego primjerice sir, jaja i povrće jer ono ne zna što je najbolje za njega te ne razumije da torta neće zadovoljiti potrebe tijela za energijom i dati mu važne nutrijente. Zato je bitna uloga roditelja da zdravim granicama zaštiti i usmjeri dijete.

Postavljanje granica je dugačak proces i važno je biti strpljiv, ustrajan te početi od rane dobi. To nikako nije lak proces jer je u prirodi djeteta da gotovo svaki dan testira granice i pokušava ih pomaknuti. Upravo zato je važno biti autentičan kada nešto kažemo jer će svaku nesigurnost i  nedosljednost djeca prepoznati te će pokušati izmanipulirati. U isto vrijeme treba biti smiren, razgovarati sa djetetom i koristiti se pozitivnim govorom. Najbitnije je prvo postaviti sržne granice kako bi se osigurala sigurnost, poštovanje i odgovornost svih ukućana. To su zdrave granice koje se odnose na sve članove obitelji. Primjer jedne osnovne granice je „Moramo slušati druge dok govore, nije u redu upadati nekome u riječ“.

postavljanje granica

Dijete može lakše shvatiti granice razvijanjem empatije. Na primjer da bi dijete lakše shvatilo granicu da nije u redu nekome uzimati igračku bez pitanja najlakše je intervenirati u trenutku kada se to dogodi i upitati dijete: „Što misliš kako se Ivana osjećala kada si joj uzeo/la tu igračku bez pitanja?“ Razvijanje empatije pomaže djetetu naučiti i kako se postaviti za sebe kad je neko drugo dijete prema njima agresivno ili ga nagovara na nešto što ne želi.

Također, bitno je poštovati i fizičke granice djeteta. Ako dijete ne želi zagrliti nekog rođaka kada dođe u posjet, ne treba ga prisiljavati na to. Vrlo često roditelji u najboljoj namjeri prisiljavaju dijete da ih drugi dodiruju čak i kad ona to ne žele. Takve radnje ustvari uče dijete da su dodiri od strane drugih ljudi koje ono ne želi ustvari u redu i da bi trebalo to dozvoliti. Kako bi prevenirali nepoželjne fizičke kontakte, s djetetom je korisno izraditi plan mogućih ponašanja kao na primjer reći: „Molim te prestani.“ kada netko prelazi njihove granice i primjerice grli ih bez pitanja.

Savjeti za uspješno postavljanje zdravih granica:

  • Budite ustrajni i strpljivi
  • Informirajte se kako bi razumjeli važnost postavljanja granica
  • Radite na sebi jer ako roditelj nema svoje osobne granice, dijete ga neće ni slušati. Treba jasno na autentičan način djetetu reći svoju granicu tako da se kaže „Ja ne dozvoljavam da se jedu bomboni prije ručka“. Tako dijete vidi i dobar primjer i uči kako se pravilno postavljaju osobne granice
  • Pustite djeci da i ona sudjeluju u stvaranju granica sa vama. Djeca će više poštivati granicu, ako znaju da su i oni zaslužni za postavljanje te granice.
  • Imajte suosjećanje, empatiju i prihvaćajte Vaše dijete istovremeno s postavljanjem granica. Bez suosjećanja, dijete može granicu vidjeti kao kaznu.
  • Bitno je postavljati granice pozitivnim govorom i izbjegavati previše „Ne; Nemoj; Ne smiješ,...“. Vikanje i stalno govorenje „NE“ stvara stres i negativne emocije kod djece, a također i sama riječ „NE“ prestaje gubiti značaj. Kako bi zadobili pažnju djeteta, pokušajte sniziti ton i na miran način kroz pozitivan govor se obratiti djetetu.
  • Ne etiketirajte dijete kao „dobro“ ili „loše“ već njegovo ponašanje
  • Primijetite i pohvalite dijete kada se pridržava granica kako bi ih ohrabrili da tako nastave i u budućnosti
  • Kako dijete raste, potrebno je mijenjati određene granice u skladu s dobi

Na našim JUPI radionicama za djecu od 1 – 3 godine često roditeljima skrećemo pažnju na važnost granica te ih učimo postavljati kroz razne igre i aktivnosti koje provodimo, kao na primjer „Moramo čekati red za ići na tobogan“, „Nije u redu otimati drugome igračku“. Kroz ovakve situacije uz učenje granica, djecu učimo i druge važne vještine kao što je strpljivost. Nemojte zaboraviti da smisao postavljanja granica nije samo da bi nam dijete bilo poslušno, već time učimo djecu da se i sama mogu postaviti u životu i reći što im je ok, a što nije za njihovu sigurnost, zdravlje i kvalitetnije življenje.

Tekst: Yvette Kalaba, psihologinja, Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“, Bartolovo 10, Rijeka , www.centarsreca.hr, www.facebook.com/CentarSreca www.instagram.com/centar.sreca_hr

Foto: Profimedia