1. Nemam ja za to vremena!

Jedan od njih je da djeca moraju sjediti dulje vrijeme na tuti kako bi se pokakala. Naravno, uz to još ide brisanje guze i pranje ruku. Iako se nama odraslima 3, 4, 5 minuta koliko nam za to treba ne čini dugo, djeci je to cijela vječnost. U početku to možda i nije toliki problem jer im je to neka nova zanimacija. Međutim, to im ubrzo postane dosadna aktivnost koju onda nastoje na sve moguće načine izbjeći. Prema dječjoj logici, to je samo oduzimanje dragocjenog vremena za igru.

2. Uz pelenu mi je lakše

Mnoga djeca uvide da mogu donekle kontrolirati stolicu, pa ju počnu zadržavati kako bi manipulirala roditeljima i dobila ono što žele - kakanje u pelenu bez prekidanja u igri. A uz zadržavanje stolice dolazi i do zatvora, te neugode i boli pri kakanju. Za razliku od nas odraslih koji znamo da i takva stolica mora izaći i da će nam onda biti lakše, djeca razmišljaju potpuno drukčije. Ona čim osjete neku neugodu ili bol, počnu zadržavati stolicu jer smatraju da ako više neće kakati, da više nikada neće to osjetiti.

3. Ovo je opasno, preskačem!

Oko treće godine djeca postaju svjesna da dječaci imaju penis, a curice nemaju. U toj dobi djeca nisu u stanju razumjeti kako im se tijelo razvija niti su im jasne fizičke razlike između spolova. Ona jednostavno smatraju da su djevojčice naprosto izgubile penis. Možete zamisliti kako se dječaci osjećaju kada vide kakanac kako odlazi niz školjku, a oblikom ih jaaako podsjeća na njihov spolni organ. Oni se naprosto boje da će ostati bez tog dijela tijela. U to vrijeme, pa i ranije, javlja se i strah od wc školjke, odvoda i slično. Djeca razmišljaju, ako voda može povući papir, kakač ili što su već vidjela, da može i njih odvući. Ne smijemo zaboraviti da djeca ne znaju procijeniti veličinu recimo školjke ili da su prevelika i ne bi mogla proći kroz cijev - takva logika kod njih ne radi.

4. Bljak, kako smrdi!

Jedan od razloga je i neugodan miris stolice. Odrasli često pred djecom znaju govoriti da stolica smrdi i raditi razne grimase ili ih ne žele u svojoj blizini. A djeca sve to slušaju i promatraju, pa kasnije ni ona ne žele imati posla s tim i ne žele čuti išta ružno od roditelja (ili koga drugoga u vrtiću na primjer), ne žele da itko bježi od njih, pa zadržavaju stolicu.

dijete-zadrzava-stolicu-zasto
Studio shot of funny toddler sitting on potty chair, Image: 152507039, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Riješimo se strahova

I dok mi odrasli uzimamo mokrenje i kakanje kao nešto normalno i o čemu se nema potrebe razgovarati, kod djece je situacija puno drukčija. S njima treba o tome pričati, pokazati im kako se to radi. Kada roditelj obavi nuždu, neka pozove dijete da vidi kakač, da shvati da je to normalno, da svi to rade i da se nema čega bojati. Postoje i brojne edukativne slikovnice i crtići koji će im pomoći da nauče o čemu se radi. Također, roditelji mogu potražiti i savjet stručnjaka kako bi izbjegli probleme oko zadržavanja stolice ili ga što lakše riješili.

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica, udruga Najsretnija beba Hrvatska

Foto: Profimedia