Na kraju pedagoške godine vrtićka djeca svoje roditelje, bake, djedove i drugu vrtićku djecu uvesele razigranom i raspjevanom priredbom. Svaka odgojna skupina koja uskoro polazi u školu pokaže što su naučili u vrtiću o životu, kako su spretni u plesu, pjesmi, glumi i u izradi kostima i rekvizita s odgojiteljicama. Svima je čast sudjelovati u ovakvom programu. Djeca skupina koje ne idu u školu posebno se raduju. I oni će isto tako iduće godine na kraju svoga vrtićevanja pokazati što umiju. Te godine su odgojiteljice imale skupinu sa dosta nadarene djece. Samo je jedan dječak bio drugačiji, ''zahtjevniji''. Mali Keko. Procjena njegove osobnosti - hiperaktivac.
Tema programa za završnu priredbu bila je ''Voda u životu čovjeka''. Trebalo je osmisliti što ponuditi djeci da svi sudjeluju, savladaju sve što treba bez ''treninga'' igrajući se, s veseljem. Djeca su različita po naravi, afinitetima i sposobnostima. Nije lako biti režiser, scenarista, scenograf, glazbeni voditelj i tehnička služba – sve u jednoj osobi. I to sve izvesti s malom djecom punom različitosti. A trebaju djelovati kao jedna cjelina. I sve treba izgledati kao ''pravo''! Nije lako biti režiser ni s odraslim glumcima i drugim protagonistima. Veliki režiser odabire najbolje ljude za ono što radi. Odgojitelj ne odabire, njemu su protagonisti zadani.
Djeca u svom izvođenju programa trebaju uživati. Ne smije im biti opterećenje. Kada se to postigne to je prava ''režija''. Kada se program za nastup djece osmisli, djeca se igraju unutar tih okvira kada požele i što požele. Naravno, za takav rad treba imati dosta vremena unaprijed.
Neka djeca su u ulozi promatrača dok drugi nešto igraju. Oni su kritičari. Dobri su u tome:
- Pa, Ivane probaj to ovako! – pomažu jedni drugima.
Postaju i režiseri! Uče se svemu što taj program donosi, osim što su sve naučili o vodi. S vremenom svako dijete igra svaku ulogu. Naigraju se do mile volje! Dan-dva prije nastupa dogovore se što će tko igrati. Ako se ne mogu dogovoriti, jer ih ima više koji hoće istu ulogu, nastupa ''Žiri'' - teta. Odabire onoga za koga misli da je za to najbolji. I nitko se na nikoga ne ljuti. Svi prihvaćaju sve. Odgojiteljica je osmislila da točka te skupne pokaže višeznačnost vode u životu čovjeka i danas i u nekom prošlom vremenu: voda se pije, pere se rublje, iz nje dolazi hrana za čovjeka – riba, pomoću vode su se nekada mljele žitarice, voda daje život biljkama, daje električnu energiju. I na kraju ili na početku - s blagoslovljenom vodom primaju se sakramenti kod rođenja i drugih životnih situacija kod vjernika. Voda je sastavni dio čovjekova života u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Predstava se sastojala od nekoliko točaka: krštenje djeteta, vodenica i mlinar kojemu seljani donose da samelje žitarice, ribiči, pralje na potoku, električna centrala koja proizvodi struju, selo i kuća u koju se uvodi struja i trgovina s vodom u bocama.
Jednoga dana odgojiteljica je ispričala djeci bajku o ''Mačku u čizmama''.
Pitala je djecu što je mačak radio.
- Pomagao je svome gospodaru. - ispalio je kao iz topa Keko. - Ali trebao je biti malo veseliji. – zaključi znalački on.
- Kad bi ti bio mačak sigurno bi bio veseo! – reče odgojiteljica.
Tada joj padne na um da bi veseo mačak bila uloga baš za njega.
- Hoćeš li glumiti veselog mačka na našoj priredbi? – upita ga.
- Hoću! – opet ispali kao iz topa.
- Odlično! Od danas imamo i veselog mačka. Donijet ću ti kostim od tete krojačice. – požuri se odgojiteljica. Željezo se kuje dok je vruće!
Obukao je kostim s voljom i puno buke. Svi su se smijali, a on je uživao.
- Sam moraš smisliti što radi veseli mačak, koji živi s ljudima. – uputi ga u njegovu ulogu odgojiteljica. Nije mu trebalo ništa više reći. Djeca su se počela igrati što je tko htio, a on je bio kod svih, sada ovdje, sad ondje. Oni su vikali šic, a on bi pobjegao. Jednu ribicu je ukrao ribičima, jednu posudu s ''vodom'' je prolio, ''brašno'' je rasuo iz vreće! I nitko se nije ljutio. Prihvatili su mačka kao kućnog ljubimca. I tako svaki dan. Oblačio bi kostim i uveseljavao djecu.
Kada je odgojiteljica unijela veliku crkvu načinjenu od kartonskih kutija u sobu dnevnog boravka, da obitelj dođe krstiti svoje novorođenče, mačak je sjedio ispred crkve sasvim mirno čekajući da obred prođe. Kada je bilo sve gotovo spustio se na četiri noge obilazio oko mame, tate, bake djeda i kumova i umiljavao im se njuškom, šapom, repom i glasom:
- Mijau, mijau, mijau. Onomatopeja je bila intonirana nježnošću i radošću. Neviđeni mačak glumac!
Na samoj priredbi isto. Djeca su ulazila na pozornicu u grupama jedni poslije drugih po onome što su glumili. Odglumivši svoju rolu gledali bi drugu nadolazeću grupu. Samo je mačka bilo svugdje. Čak i iza pozornice da pozove sljedeće! Publika se smijala i pljeskala. Njegova mama je pustila nekoliko suza od dragosti. Cijelo vrijeme je bila uvjerena da on neće moći ništa glumiti.
Taj dan djeca su mu dala drugo ime – Mačak.
Odgojiteljica je dodala i prezime – Talentirani.
Mačak je, kad god bi čuo svoje novo ime, razvukao usne u široki osmijeh. Uživao je u novom imenu i prezimenu!
Tekst: Jasna Sršen, odgojitelji u mirovini, autorica knjige "Od priče od igre"
Foto: Profimedia
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke
Uranjeno božićno ukrašavanje usrećuje, znanstveno je dokazano