Za ovu studiju razgovarali su sa 18.303 djece i njihovim roditeljima u 16 država. Strogoću su definirali kao sputavanje djece i njihove slobode samostalnog izlaska na ulicu ili putovanja autobusom.

Po ovom parametru, najopušteniji su roditelji u Finskoj i ostalim nordijskim zemljama, kao i u Njemačkoj. S druge strane, u Južnoj Africi 80 posto roditelja misli da će im dijete udariti auto, a u Italiji i Portugalu postotak zabrinutih roditelja je još veći.

Da budu sama vani po mraku smiju djeca u Danskoj, Finskoj, Švedskoj i Japanu.

Ovi rezultati poklapaju se i s rangiranjem zemalja na UNICEF-ovoj tabeli “dječjeg blagostanja”. Što je zemlja bolje rangirana, to je dječja samostalnost u njoj veća. Ben Fagan Watson, jedan od autora studije, kaže da u lošije rangiranim zemljama, pored zaista lošije reguliranog prometa, roditelji trpe i veći pritisak da budu savršeni, a postoji i sklonost da se u svemu vide opasnosti.

Ben Shaw, Direktor Instituta za društvenu politiku pri Sveučilištu Westminster rekao je da je “dopuštanje djeci da se slobodno i bez nadzora kreću po svom kraju važno za njihovo zdravlje, kao i tjelesni i mentalni razvoj. Međutim, utvrdili smo da djeca širom sveta nailaze na ograničavanja svoje slobode da sama idu u školu, posjećuju prijatelje ili odlaze na igrališta.”

Kao svijetle primjere on navodi Rotterdam i Vancouver koji su u središte urbane politike stavili djecu, vodeći se izrekom “ako je grad dobar za djecu, bit će dobar i za sve ostale”.

Izvor: www.aol.com

Foto: Profimedia