Što učiniti kada moje dijete doživi nasilje putem društvenih grupa?

Nasilje putem interneta obuhvaća ponašanja koja se odvijaju putem elektroničkih ili digitalnih medija od strane pojedinaca ili grupe, a koji ponavljano komuniciraju na agresivan način s namjerom uzrokovanja štete ili neugode drugima. Djeca danas često komuniciraju putem društvenih mreža što uključuje, između ostalog, osnivanje raznih grupa koje djeci uglavnom služe za dijeljenje informacija o zadaćama, nekom testu/ispitivanju ili nekoj drugoj temi vezanoj za školske aktivnosti. U te grupe uključen je cijeli razred i od koristi su pojedinim učenicima jer olakšavaju dobivanje informacija koje pojedino dijete treba.

Roditeljska podrška je početak

Kada roditelji saznaju da njihovo dijete doživljava nasilje na internetu ili im se dijete povjeri da je doživjelo nasilje, važno je da s njime razgovaraju o tome što je doživjelo bez osuđivanja i uz puno podrške. Potrebno je da naglase djetetu da ono nije krivo što je doživjelo nasilje. Ako dijete može razumjeti to, roditelji mogu objasniti djetetu što može biti iza nekog nasilnog ponašanja. Ponekad to može biti stjecanje socijalnog statusa, nepromišljena šala, nedostatak empatije, želja za moći ili možda pak osjećaj ljutnje ili frustracije. No, koji god razlog bio, važno da iskažu neodobravanje nasilnog ponašanja i da pokažu djetetu da su tu za njega i da će ga zaštititi.

Kako se nositi s emocijama?

Ako dijete doživljava nasilje putem interneta, sigurno će osjećati brojne neugodne emocije. Teško im je prihvatiti i razumjeti da netko piše ružne stvari o njima. Mogu se osjetiti povrijeđeno, drugačije od drugih ili da su sami krivi za nasilje. U tom razdoblju može biti izraženija anksioznost, depresivnost i ljutnja u odnosu na one koji čine nasilje. Svi ovi osjećaji su prirodni i normalno je da se javljaju kod djeteta koje doživljava nasilje. Baš zato je potrebno da pričaju o njima s roditeljima ili vršnjacima. Za dijete je neizmjerno važno da mu roditelji dopuste da izrazi sram, tugu, ljutnju, bespomoćnost, odbačenost ili neki drugi neugodni osjećaj koji je kod njega prisutan. Također, potrebno je da roditelji primijete određeno ponašanje ili osjećaj kod djeteta i potaknu ga na razgovor. Važno je da roditelji budu svjesni određenih savjeta kojima mogu umanjuju ono što dijete osjeća, poput ˝samo ih ignoriraj˝, ˝vrati im˝, ˝prestani se zamarati time“, ˝jednostavno isključi Internet˝ i sl. Takvim izjavama roditelji pokazuju nerazumijevanje vlastitog djeteta i umanjuju njegove osjećaje.

Roditeljska odgovornost 

Svako nasilje, pa tako i ono putem interneta, vrlo je ozbiljno. Stoga je važno da roditelji preuzmu odgovornost za rješavanje nastalog problema te da zajedno sa svojim djetetom isplaniraju daljnje korake u njegovoj zaštiti. Djetetu su potrebne informacije o tome što će uslijediti i koji koraci će se poduzeti kako bi se moglo pripremiti na cjelokupnu situaciju i kako bi se smanjila njegova anksioznost ili strah koji su često prisutni. Jedan od koraka planiranja djetetove zaštite svakako treba biti razgovor s djelatnicima škole koju dijete polazi. Kako bi djetetu bilo što ugodnije, potrebno je da s djetetom razgovaraju o tome u koga ima povjerenja u školi i kome bi voljelo da se prvo obrate i kažu za problem. Potrebno je pripremiti dijete i na to da će možda morati razgovarati i s ostalim djelatnicima škole, a ne samo s osobom u koju dijete ima povjerenja, s obzirom da je nasilje situacija koja nadilazi samostalno rješavanje.

Odgovornost škole

Kako se grupe uglavnom osnivaju na razini razreda, izrazito je važna suradnja roditelja sa školom (razrednikom/icom, stručnom službom, ravnateljem/icom). Ponekad čujemo od strane Škole da nešto što se događa na internetu nije u njihovoj nadležnosti te se ne žele baviti ovim problemom. Međutim, ono što se događa između učenika na internetu neminovno utječe na dinamiku u razredu i međuodnos učenika. Stoga je važno da i Škola posveti pozornost onome što se događa na internetu između učenika ako se to odražava na njihovo funkcioniranje u školi. Potrebno je da se na razini škole provjeri s učenicima što se dogodilo u toj grupi, da se obave razgovori s djecom, ali i njihovim roditeljima. Razgovor je potreban kako bi ukazali roditeljima što se događa unutar razreda i kako bi usmjerili njihovu pažnju na određena ponašanja djece. Školi u rješavanju ovog problema na raspolaganju stoje brojni vanjski suradnici i udruge koje se bave ovom temom te za rješavanje ovog problema mogu samo održati ili pozvati vanjske suradnike kako bi održali radionicu ili predavanje na temu nasilja na internetu. Nova lica stručnjaka u školi uglavnom izazivaju kod učenika poštovanje te se dobiva na važnost i ozbiljnosti teme koja se obrađuje. To za posljedicu može imati osvještavanje vlastitog ponašanja kod učenika i razvoja empatije. Također, važno je da Škola radi na ozračju koje uključuje negativne stavove o vršnjačkom nasilju i razvoj empatije kod djece kako bi se vjerojatnost pojave nasilja smanjila. Istovremeno važno je da s djecom razgovaraju o nasilju i konkretnom postupku o kojem imaju spoznaje te da se uvredljiv sadržaj ili grupa izbriše.

Osim razgovora s djelatnicima Škole, roditeljima na raspolaganju, za uklanjanje neprimjerenih i nasilnih sadržaja, stoji kontaktiranje administratora stranice kako bi se neprikladan sadržaj uklonio, kao i informiranje policije o nasilju. Osobito je važno da se policija obavijesti u slučaju osnivanja grupe mržnje, prijetnji, ucjena, uvredljivih poruka, dječje pornografije i svih drugih sadržaja koji na bilo koji način ugrožavaju dijete. Važno je da djeca i roditelji imaju na umu da se poruke i/ili videozapisi sačuvaju kako bi poslužili kao dokaz nasilja. Neke oblike nasilja, roditelji i djeca mogu prijaviti policiji i putem red button-a (https://redbutton.mup.hr). Red button je aplikacija koja je prilagođena djeci i koja omogućuje prijavu sadržaja na internetu za koji se sumnja da je nezakonit i koji se odnosi na različite oblike iskorištavanja i/ili zlostavljanja djece.

Ako nasilje ne prestaje ili roditelji smatraju da se nije poduzelo dovoljno po pitanju zaštite njihovog djeteta, mogu obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb o nasilju. Nasilje od strane djece najčešće je posljedica nezadovoljene potrebe djeteta te će za rješavanje nasilja biti potrebno dobiti uvid u obiteljsku situaciju djeteta koje čini nasilje. Nerijetko se događa da djeca koja čine nasilje žive u obitelji u kojoj nema stabilne emocionalne povezanosti između roditelja i djeteta i u kojoj ne postoji nadzor nad djetetom. Također, vrlo često je prisutno zanemarivanje djetetovih potreba od strane roditelja ili pak agresivno i nasilno ponašanje od strane roditelja ili braće/sestara koje dijete prihvaća i usvaja.

Ublažavanje posljedica nasilja

Posljedice nasilja na internetu mogu se ublažiti ako dijete ima prijatelje s kojima voli provoditi vrijeme i ako s njima ima pozitivne odnose, ako ima izvannastavne aktivnosti u kojima je uspješno i na kojima može „nahraniti“ svoje samopouzdanje i sl. Zaštitni faktor za dijete može biti i ako unutar istog razreda dobiva podršku od drugih učenika i njihovu zaštitu, kao i zaštitu odraslih. Međutim, ako roditelji primijete da se dijete teško nosi s posljedicama nasilja ili da ni sami ne znaju kako da pristupe svom djetetu i kako da se nose sa cjelokupnom situacijom, na raspolaganju im stoje stručnjaci mentalnog zdravlja. Stručnjaci su na raspolaganju roditeljima i djeci kako bi im olakšali cijeli proces i usmjerili ih u njegovom rješavanju. Savjetovalište Snaga obitelji, kao i savjetodavne linije Hrabrog telefona 0800 0800 – za roditelje i 116 111 – za djecu jedan su od mehanizama pomoći i podrške koje djeca i roditelji mogu koristiti.

Tekst: Ivana Dolovčak,mag.soc.rada, savjetovalište Snaga obitelji, savjetovaliste@hrabritelefon.hr

www.hrabritelefon.hr

Foto: Profimedia