Kako danas razgovaraju tinejdžeri?

Roditelji današnjih tinejdžera slažu se da je izrazito teško razgovarati s djetetom u pubertetu. Tinejdžer ima sugovornike među svojim vršnjacima, a kod kuće uglavnom šuti. Komunikaciju dodatno otežava činjenica da više vremena provodi zagledan u svoj tablet, računalo, telefon nego u vas, čak i kad ga privolite da malo razgovarate. Međutim, to ne znači da on ne zna razgovarati, ni da zato što je izoliran u svojoj sobi nema društva. Istina je potpuno drugačija.

Tipkanje umjesto razgovora. Istraživanja o korištenju digitalnih načina komunikacije odavno upozoravaju na to da tinejdžeri više tipkaju nego što uživo razgovaraju. Prema izvještaju istraživača Pew Internet & American Life Projecta, koji prate online ponašanje tinejdžera, u SAD-u je čak 93 posto tinejdžera online, a njih 28 posto ima svoj blog. Za „postanje“ raznih stvari, od videoklipova do eseja, internet koristi njih 64 posto. Ovi podaci datiraju iz 2007. godine. A danas? Oko 100 sati videomaterijala postavi se na You Tube kanal svake minute. Više od pet milijuna poruka ostavimo na Twitteru tijekom 24 sata. Jedan prosječni korisnik Facebooka provede oko 15 sati mjesečno na ovoj mreži. A najveći postotak ove populacije čine upravo tinejdžeri.

Svijet budućnosti. Digitalni svijet jezik je budućnosti, ali u slučaju naše djece to je jezik njihove sadašnjosti. Pokušaj da svog tinejdžera izolirate ili mu uskratite ovaj jezik, osim što nije moguć, nije ni poželjan. Nerealno je i očekivanje da će edukativni sadržaji biti glavno opredjeljenje vašeg djeteta i jedini razlog upotrebe računala. Dok stigne do puberteta, u ovom svijetu će se snalaziti uvelike bolje nego vi, a njegova pretraživanja više neće biti toliko edukativna, ni toliko bezazlena kao što se nadate.

Svijet digitalnih urođenika i doseljenika. Svjetovi naših tinejdžera i nas kao njihovih roditelja više nisu isti. Djeca su „digitalni urođenici“, a mi smo „digitalni doseljenici“. Današnji tinejdžeri odrastali su od najmlađeg uzrasta u svijetu tehnologije i ona je dio njihovog života. Zahvaljujući tome, u tom digitalnom svijetu snašli su se bolje nego njihovi roditelji.

Čime je, zapravo, virtualni svijet toliko očarao našu djecu?

Svijet brzine i povratne reakcije. Roditelji sve teže prate potrebe svojih tinejdžera. Mnogi od njih zauzeti su svojim obavezama i vječnom trkom za egzistencijom, ali često i ne misle da je važno trenutno odgovoriti i uzvratiti povratnom informacijom na neku potrebu svog djeteta. Također, uvjereni su da njihov status roditelja nitko nikad ne može zamijeniti, posebno ne u komunikacijskom smislu (da dijete neće imati s kime drugim razgovarati i saznati dragocjene informacije).  S druge strane, zaboravljaju da će dijete, ako mu roditelji ne pružaju ono što mu je potrebno, lako pronaći sugovornika na virtualnome mjestu. Zato ekran postup­no preuzima dio njihove uloge.

Tinejdžeri su podložni virtualnoj komunikaciji zato što je dostupna bilo kada i bilo gdje. Dovoljno je da imaju pametni telefon. Internet omogućava gotovo trenutnu potvrdu nekih njihovih razmišljanja, i od odraslih i od vršnjaka.

Vaš zadatak je da ga podsjećate...

Svijet rizika. Istraživanja potvrđuju da djeca danas imaju značajno siromašniji fond riječi. Sve manje čitaju knjige u tiskanom, ali i u elektroničkom obliku. Tinejdžeri ne vide razlog za čitanje knjiga jer misle da će sve potrebne informacije pronaći na internetu, brzo i u kratkoj formi. Objašnjenje da određene knjige imaju neke druge vrijednosti čini im se zastarjelim.

Dodatan rizik je i pitanje poznaje li dijete svoje sugovornike u virtualnom svijetu. Možda su oni skriveni iza nekih izmišljenih profila te su daleko od poželjnih sugovornika. Velik problem za tinejdžere je i činjenica da su izgubili osjećaj što je realno, a što virtualno. Oni se uče određenim vrijednostima, ponašanjima na osnovi virtualnih, a ne realnih vrijednosti. Upravo se zato velik broj tinejdžera ne snalazi u seksualnom životu. Pogrešno informirani gledanjem pornografskih sadržaja, misle da seksualni odnos ili ljudsko tijelo treba izgledati baš onako kako je tamo prikazano.

Ovakvo uvjerenje može uzrokovati nastanak brojnih disfunkcija i kompleksa.

Utješno je znati da roditeljska uloga nije zauvijek izgubljena. Ma koliko je internet moćan, on ne poznaje ni vas ni vaše dijete. Iskoristite tu prednost koju imate da biste ponovo uspostavili komunikaciju sa svojim djetetom jer digitalni svijet je istovremeno i…

Svijet tišine. Dok vaš tinejdžer boravi u susjednoj sobi, okružen različitim tehnološkim dostignućima, to što iz njegove sobe ne dopiru nikakvi zvuci ne mora značiti da uči. Naprotiv, zahvaljujući tome što se komunikacija u digitalnom svijetu odvija uglavnom preko tipkovnica, ono je možda upravo u ovom trenutku u žučnoj prepisci-svađi. Tako se, osim smanjenja verbalnih vještina i sve manje mogućnosti održavanja pozornosti, dodatno pojačava osjećaj izoliranosti od svijeta. Naime, kad se s nekim svađamo, mirimo, volimo licem u lice, bez obzira na to kako taj kontakt završi – nismo izolirani. No, ovako, sami u svojim sobama tinejdžeri se nakon digitalnih svađa osjećaju još više izgubljeni i usamljeni.

Kad ste posljednji put zagrlili svoje dijete? Rekli mu da ga volite? Pozvali ga u šetnju ili kino (bez obzira na vjerojatnost da će vas odbiti)? Vaš zadatak je da ga podsjećate kako na vas može računati, da ste vi prisutni i spremni poduzeti sve kako bi se ono osjećalo manje izolirano i usamljeno.

Svijet novih ovisnosti. Najveća opasnost interneta je mogućnost razvoja ovisnosti. Prošlo je 20 godina od prve upotrebe termina internet ovisnost i prvih ustanova specijaliziranih za rješavanje ovog problema. Smatra se da osoba koja pred računalom dnevno provodi 4 - 6 sati slobodnog vremena ne mora biti ovisna ako je zadržala zdravo ponašanje iz ranijeg perioda. No, riječ je o ovisnosti ako je osoba promijenila ponašanje, zanemaruje druge obaveze i interese, postaje nervozna ili depresivna (npr. kad joj se oduzme računalo), ima teškoće s koncentracijom i pozornošću, uz popratne nuspojave koje se odražavaju na tjelesno zdravlje.

Svijet komunikacije. Roditelji griješe kad se žale da njihovi tinejdžeri ne znaju razgovarati ni s vršnjacima. Samo Facebook ima više od milijardu i petsto milijuna aktivnih korisnika, a u jednoj minuti na ovoj se mreži dogodi sljedeće: 50.304 podijeljena linka, 66.168 obilježenih slika, 74.204 nova događaja, 79.364 objave na zidovima prijatelja, 82.557 novih statusa, 98.604 nova prijateljstva, 135.849 novih slika, 231.605 poslanih privatnih poruka, 382.861 like, 501.404 komentara. Dakle, tinejdžeri odlično komuniciraju. Ovo je vrlo intenzivna, dvosmjerna, višesmjerna i permanentna komunikacija. Sasvim je druga priča to što se roditelji osjećaju isključenima pa im se ne sviđa način na koji tinejdžeri komuniciraju.

Danas se roditelji nalaze pred vratima novoga doba i svoje djece koja pripadaju tom novom dobu. Važno je da ta vrata otvore i zakorače naprijed kako se razdaljina između njih i djece ne bi svakodnevno povećavala. Otvaranje tih vrata, koračanje dalje zajedno, ne znači da morate svladati digitalne, virtualne komunikacijske vještine. To znači da ne odustajete od svoje uloge roditelja jer ono što nigdje, pa ni u virtualnom svijetu, vaš tinejdžer neće pronaći jesu njegovi roditelji. Iskoristite svoju poziciju koju vam nitko ne može oduzeti niti vas zamijeniti.

Dok je vaš tinejdžer blizu vas, u svojoj sobi, a vama nedostaje kontakt s njim, sjetite se da vašim odustajanjem od tog odnosa gubite oboje. Uostalom, zar možete zamisliti da sa svojim djetetom budete na različitim stranama? Imate li izbora?

Pozovite dijete da porazgovarate. Iako će većina tinejdžera biti iznenađena kad im uđete u sobu, sjednete pored njih i kažete: „Želim razgovarati“, učinite taj prvi korak u uspostavljanju zaboravljenih načina komunikacije. Dijete ih je možda zaboravilo, ali vi niste. Jednostavno je, neophodno i važno. Što čekate?

Tekst: Jelena Holcer, pedagoginja

Izvor:sensaklub.hr

Foto: Profimedia