Sjećam se poruka koje sam još dobivala kao dijete da izgled osobe nije bitan. Nažalost, u razdoblju puberteta kada su počeli prvi prištići, kada su se djevojke međusobno uspoređivale (koja ima ljepšu liniju, koja je skladnije građena itd.), kada su do izražaja došli i moji nepravilni zubi, više ta rečenica nije imala veliku težinu u mom životu. Iz iskustva rada s mladim djevojkama, vidjela sam da se slično razmišljanje javlja i u njihovim glavama.
Tijekom studija psihologije naučila sam i da poruka mojih roditelja kako izgled nije bitan znanstveno gledano ne drži vodu. Naime, brojna istraživanja pokazala su da lijepi ljudi od rođenja prolaze bolje od onih manje lijepih. Lijepim ljudima smo skloni pripisivati i druge pozitivne osobine, a zanemariti njihove nedostatke. U stvarnom životu, lijepi ljudi imaju prednost na svakom koraku: od školovanja do ljubavi, zaposlenja, tretmana u pravosuđu. Pokazalo se i da ljude jače diskriminiramo prema njihovu izgledu, nego prema nacionalnosti ili rasi, a diskriminacija počinje već od rođenja: lijepe bebe dobivaju više pažnje od bolničkog osoblja, od teta u vrtiću, pa i samih roditelja.
Adolescencija je razdoblje obilježeno promjenama u raznim aspektima razvoja koje oblikuju i mijenjaju misli i osjećaje adolescenata o sebi samima, tj. njihovo samopoimanje. Istraživanja pokazuju da fizički izgled, u odnosu na ostale dimenzije pojma o sebi, najviše pridonosi općem samopoštovanju, i to u svim dobnim skupinama. U adolescenciji je djevojkama fizički izgled važniji nego mladićima, iako se čini da su današnji mladići zaokupljeniji vanjskim izgledom nego što su to bili nekad. Na samopoimanje u velikom dijelu utječe mišljenje drugih, pa tako mladi često pokušavaju postići status u školi i grupi vršnjaka tjelesnim izgledom i odjećom.
Nedavno sam naišla na jedan video link nazvan „Govor najružnije žene na svijetu“. Naime, radi se o mladoj djevojci koja pati od rijetkog sindroma koji joj onemogućuje da se udeblja, a unatoč njezinoj bolesti i određenim tjelesnim nedostacima koje ta bolest nosi, mnogi nemaju razumijevanje za njezino zdravstveno stanje. S prvim problemima ova djevojka susrela se u srednjoj školi, kada su njezini poznanici na Internet stavili snimku s njezinom fotografijom, a video nazvali „Najružnija žena na svijetu“. Ispod te snimke stvorio se niz ružnih komentara onih koji su ismijavali njezin izgled, kao i onih koji su joj govorili da se treba ubiti.
Današnje društvo, često opterećeno materijalnim i vanjskim, nedvojbeno utječe na ponašanje mladih. U društvu koje je opterećeno izgledom i u kojemu fotografski dorađeni i nerealno savršeni supermodeli definiraju ljepotu, nije lako biti mlada djevojka suočena s vlastitim strahovima, zabrinutošću oko fizičkog izgleda i visokim kriterijima koje postavlja društvo. Sve te sociokulturne promjene utjecale su i na pojavu nekih psihičkih i tjelesnih poremećaja kao što su anoreksija i bulimija.
Kada o sebi mislimo da smo ružni, često si počnemo pripisivati i druge negativne osobine, uslijed čega razvijamo i njegujemo pesimističan pogled na život uopće. Zbog takvog razmišljanja ne dajemo sebi šansu da pokažemo svijetu i sebi što sve možemo i znamo, jer nas u tome sprečava uvjerenje kako smo neprivlačni, a samim tim i bezvrijedni.
Iz tog razloga, važno je da roditelji prepoznaju djetetov problem i da potraže pomoć stručnjaka kako bi njihovo dijete vratilo svoje samopouzdanje i samopoštovanje i počelo prihvaćati i voljeti sebe i svoje tijelo.
Upravo to su učinili roditelji djevojke s početka priče koja je u najosjetljivijoj dobi – adolescenciji – okarakterizirana kao najružnija žena na svijetu. Pomogli su joj da se osnaži i svoje nedostatke iskoristi kao resurse – jer tjelesni izgled je samo jedan od aspekata koji nas čini. Ta mlada djevojka se motivirala da unatoč svemu što je doživjela krene dalje. Postala je motivacijska govornica i sada putuje svijetom i drugima daje savjete kako se suočiti s ljudima koji o vama govore ružno. Tako je i njezin video „Govor najružnije žene na svijetu“ nastao sa svrhom da motivira i osnaži druge koji se možda osjećaju kao i ona, ali i da objasni kako je odlučila preuzeti kontrolu nad vlastitim životom, riješiti se negativnosti i definirati samu sebe neovisno o mišljenju okoline. To je poruka koju bih ujedno željela prenijeti svakoj mladoj djevojci koja se ne osjeća dobro u svom tijelu – mišljenje okoline nije nešto što bi trebalo utjecati na naše zadovoljstvo sobom.Na nama je da se prihvatimo i zavolimo jer jedino na taj način možemo biti zadovoljni – a ne kroz poruke okoline.
Tekst: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener Foto: Profimedia
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke
Uranjeno božićno ukrašavanje usrećuje, znanstveno je dokazano