Prema riječima grupe mladih autora ove presimpatične knjižice koja se bavi tematikom učinkovitog učenja "roditelji su osobe koje trebaju poticati svoju djecu, a ne im visjeti nad leđima. Svakako im trebaju pomagati i usmjeriti ih prema učenju."

Ono što ne žele je da ih uspoređujete s braćom ili sestrama jer im time stvarate pritisak. Radije potražite efikasniju motivaciju tako da ih nakon učenja nagradite, primjerice dužim boravkom vani.

Što se tiče roditeljske reakcije na lošu ocjenu, pišu sljedeće:

"Ako jednom dobiju lošu ocjenu, treba im ponuditi pomoć oko tog gradiva i reći im da će sve biti dobro, da niste ljuti na njih, da će 100% to ispraviti, da nije smak svijeta itd."

Slažu se da roditelji nikada ne bi trebali previše kontrolirati svoje dijete jer se ono tako nikada neće osamostaliti, a svi znamo da će kad-tad otići od doma i da će biti samo gost u roditeljskom domu, a ni roditelji neće moći biti uvijek tu za njega.

"Dijete se može povući u sebe i tada nastaju veći problemi, nego kada ga odrasli ne bi toliko kontrolirali. Roditelj uvijek treba razumjeti svoje dijete. Ako primijetite da se nešto čudno događa, dobro je otvoreno porazgovarati s njim."

Djeca vam poručuju da su svi ljudi različiti, da ne uče svi na isti način, niti su iste građe i izgleda. To vrijedi i za učenje, npr. nekome više paše učenje u tišini, a nekome kad sluša glasnu glazbu.

No, osim učenja, tu je vješto ubačen i savjet vezan uz djetetov izbor dečka/cure. Kažu da nikad ne bi trebali reći da im se ne sviđa njihov partner jer će im početi sve prešućivati. Također, voljeli bi kad bi roditelji bili više poput vodiča, a manje poput čuvara u zatvoru.

Jedan od nama predivnih savjeta je i sljedeći:

"Ako dijete misli da je beskorisno i prijatelji ga iz razreda odbacuju, dajte mu potporu i neka zna da ste vi uvijek uz njega."

Više o knjizi pročitajte ovdje

Tekst: I. T.

Izvor: A je li netko pitao učenike?, Element, 2017.

Foto: Profimedia