Kad bi pitali jedanaestogodišnjaka odgovor bi mogao biti još napetiji – osim sporta, stranog jezika, tu su još i izviđači i župni vjeronauk... a moglo bi se naći još toga.

Jesu li današnja djeca zaposlenija od svojih roditelja?

Postoje djeca koja imaju previše obaveza koje trebaju obaviti u premalo vremena. Teško je reći je li to do roditelja koji od djece zahtijevaju previše ili je to do djece koja, želeći biti ukorak sa svojim prijateljima, odlaze na previše aktivnosti poslije vrtića/škole.

Sigurno je da i djeca i roditelji imaju dobre namjere. Organizirane aktivnosti imaju mnogo toga dobrog – potiču dječji socijalni razvoj, omogućuju djeci prostor za vježbu i stjecanje novih vještina, najčešće su djeci zabavne. No stručnjaci kažu da je dobit manja nego što većina roditelja misli. Između toliko zahtjeva za najboljom edukacijom, bavljenjem sportom, savladavanjem raznih vještina, negdje je izgubljen osnovni zahtjev djetinjstva - obiteljski život.

Ovako natrpan raspored dovodi do stresa – roditelja koji su u stalnoj žurbi vodeći/prevozeći djecu s jedne aktivnosti na drugu i stresa djece koja nerijetko u nekom trenutku radne godine pokažu znakove tzv. burn out sindroma, izgaranja koje je donedavno bilo povlastica odraslih.

Ključ je u ravnomjernosti i balansu između organiziranih i neorganiziranih aktivnosti, u balansu između života u i van obitelji.

"Većina djece radije bi se igrala na dvorištu nego se natjecala za mjesto u sportskom timu" kaže Stanley Greenspan, profesor pedijatrijske psihijatrije na George Washingtom University School. "Djeca svih dobi žele više vremena provesti sa svojim obiteljima, i ako ih pitate uvijek će radije izabrati nestrukturiranu igru s roditeljima ili prijateljima nego strukturirani sportski trening."

Danas su roditelji skloni napuniti raspored svoje djece toliko da im gotovo ne ostaje prostora za igru s roditeljima, braćom i sestrama ili vršnjacima. Roditelji se često izgube bombardirani raznim slobodnim i kraćim aktivnostima, ne znaju koliko je to zapravo dovoljno i kada se zaustaviti – osobito ako imaju vrlo znatiželjno dijete ili dijete koje može jako puno.

Greenspan navodi pet osnovnih pravila u planiranju satnice vašeg školskog djeteta:

  • uvijek stavite obitelj prije svega
  • omogućite djetetu puno slobodne interakcije s prijateljima
  • slobodne aktivnosti planirajte u preostalo vrijeme (nakon što zadovoljite prva dva zahtjeva)
  • omogućite djetetu izbor slobodnih aktivnosti
  • imajte barem jedan zajednički (obiteljski) obrok dnevno.

Previše aktivnosti u dječjem životu nužno utječe i na obiteljski život. Raštrkani po raznim dijelovima grada, članovi obitelji rijetko se vide, zajednički obroci su vrlo rijetki, mjesta susreta postaju automobili i gubi se vrijeme za obiteljsku povezanost. A kako djeca bivaju sve više uključena i vikendi se polako gube – natjecanja, posebne pripreme samo povećavaju osjećaj roditeljskog stresa.

Kako prepoznati kad je djetetu previše?

Prije ili kasnije dijete kojemu je previše obaveza pokazat će neki od ovih znakova u svom ponašanju:

  • osjećat će stalni umor, ponašat će se napeto ili će biti depresivno i bezvoljno
  • žalit će se na bol u trbuhu ili glavobolju
  • počet će zaostajati u izvršavanju školskih obaveza.

Sada, na početku nove pedagoške godine, sjednite i pažljivo razmislite o životu koje vodi vaše dijete. Za predškolsko dijete stručnjaci navode da je 8-10 satni vrtićki ritam najviše što mogu izdržati, to je gornja granica njihovog kapaciteta za izvanobiteljski život. Ako je vaše dijete u tzv. cjelodnevnom vrtićkom programu za njega je to dovoljno "radnih obaveza". Sve dodatne aktivnosti van tog vrtićkog vremena za njega su preopterećujuće.

Imate li dijete školske dobi, psiholog Bill Dohrety roditeljima daje jednostavan savjet – usporite obitelj - ograničite svako svoje dijete na jedan sport i jednu dodatnu aktivnost, pomno planirajte vrijeme za obitelj, posvetite se svojoj djeci.

Vožnja bicikle, šetnja prirodom, igranje društvenih igara, slušanje muzike ili vrijeme kad se jednostavno ne radi ništa, omogućuje djetetu toliko mu potreban odmor od 6 sati rada u školi, 1-2 sata rada na zadaćama kod kuće, nekoliko sati tjedno slobodnih aktivnosti... Zbrojite njihovu satnicu i imajte na umu da djeca trebaju vrijeme kad mogu biti – djeca.

Izvor: wwww.roda.hr

Foto: Profimedia