Čujemo razne priče od ljudi oko nas, neki se boje da ne zakasne, pa onda djeci još u predškolskoj dobi objašnjavaju što je seksualni čin koristeći lutke. Neki pričaju priče o tome da je poljubac znak seksualnog čina; neki da djeca nastaju jer se mama i tata vole pa mama rodi bebu (što je i istina, ali djelomična). Neki još uvijek kada djeca spominju seks, reagiraju čuđenjem ili komentarima da se o tome ne priča ili da djeca ne pričaju o nečemu što ne znaju. Neki pak žele kontrolirati seksualnost svoje djece, drugi pak žele biti prijatelji i znati sve o seksualnosti vlastite djece.

Njihova priča ili igra je znak njihovog interesa za tu temu i to područje, jer su vjerojatno saznali neke informacije od svojih vršnjaka, bilo u školi ili vrtiću. Da ne spominjemo eksplicitne seksualne scene koje djeca mogu vidjeti u serijama koje redovito gledamo u ranim večernjim satima dok se pri tome pravimo da se ništa ne događa ili pokušavamo prikriti vlastitu neugodu. Vodite računa da vaše prve reakcije na interes djece za tu temu mogu uvelike odrediti njihov stav spram seksualnosti tijekom kasnijeg života.

Kada s djecom razgovarati o seksualnosti?

Mislim da nema točne granice kada, jer se djeca međusobno razlikuju po psihičkoj zrelosti i spremnosti da adekvatno razumiju i shvate seksualnost. Oni prvo postaju svjesni različitosti fizioloških osobina djevojčica i dječaka. Postaju svjesni da postoje intimni dijelovi tijela i postaju svjesni da su ti intimni dijelovi tijela uključeni u seksualnost. Na kraju postaju svjesni vlastite potrebe za seksualnosti. Zato mislim da je potrebno pratiti do kojeg je spoznajnog stupnja vaše dijete stiglo. Nadalje, bitan je i emocionalni kapacitet djeteta za prihvaćanje informacija o seksualnosti.

Ukoliko je prisutna velika neugoda oko priče o intimnim dijelovima tijela, mislim da nema potrebe forsirati priču o seksualnosti i na taj način ju povezivati s neugodom. Vjerujem da se psihološka spremnost za seksualnost razvija paralelno s biološkom, da taj razvoj trebamo pratiti kao roditelji i sukladno razvoju pričati o intimnosti i seksualnosti. U svakom slučaju želim naglasiti da je to proces i da razgovori trebaju biti konstantni čimbenici tog procesa.

Kako s djecom razgovarati o seksualnosti?

Kao što je već spomenuto, sukladno biološkoj i psihološkoj spremnosti djeteta. Preporučam da probate predvidjeti moguće razgovore i da se unaprijed pripremite za tu situaciju, kako bi bili što spremniji kada do nje dođe. Preporučam da se ti razgovori vode u nazočnosti oba roditelja (ako je moguće), kako bi djeca shvatila da je seksualnost ljudska potreba neovisna o spolu ili spolnim razlikama. Naglasite da je seksualnost ljudska potreba uvjetovana fiziološkom, psihološkom i emocionalnom zrelosti, te da je bitno da svaka osoba osjeti sve te tri vrste zrelosti prije nego krene u otkrivanje vlastite seksualnosti. Upozorite ih da se u svijetu u kojem živimo kroz različite medije šalju različite slike ili poruke o seksualnosti, koje ne moraju biti točne. Bitno je da oni sami otkriju svoju, za njih jedinu točnu sliku o seksualnosti. Potaknite ih da se odgovorno ponašaju spram vlastite i tuđe seksualnosti. Poštujte seksualnost i potrebe vaše djece.

Anđelko Botica dipl. psih. – prof.

Tekst preuzet s: www.zdravi-grad-porec.hr

Foto: Profimedia