Iako je naše društvo tradicionalno i u mnogim pogledima ‘tolerira’ punašniju djecu (smatrajući da su takva djeca i zdravija), sve više je onih koji na pretilost gledaju s puno negativnosti te na određeni način takve ljude izoliraju.

Naime, kada se govori o psihološkim aspektima pretilosti, prema nekim istraživanjima, pretile osobe na standardnim psihološkim testovima razlikuju se vrlo malo u odnosu na osobe koje nisu pretile (Stunkard i Stobal, 1995). Ipak, pretilost donosi brojne i znatne psihosocijalne posljedice i upravo su te poteškoće najveći popratni negativni učinak pretilosti.

Izvori psihosocijalnih učinaka mogu se potražiti u prvom redu u sustavu kulturnih vrijednosti jer je u mnogim razvijenim zemljama pretilost sinonim ružnoće. Osim stigmatizacije i predrasuda, pretilost prate depresivnost, sniženo samopoštovanje, nezadovoljstvo tijelom i kompulzivno prejedanje.

Pedijatrijska psihologinja Maja Crnković svima onima koje zanima problematika pretile djece preporučuje vrlo koristan i detaljan udžbenik psihologinje prof. dr. Pokrajac-Bulian i suradnika (2011.) u kojem se podrobno opisuju uzroci i posljedice pretilosti. Na temelju pregleda dosadašnjih istraživanja o psihosocijalnom funkcioniranju pretilih osoba može se zaključiti kako su pretili skupina koja je u društvu izložena stigmatizaciji, manje je plaćena, niže je obrazovne razine i rjeđe u braku. Moguće je da je veza između psihopatologije (koja uključuje manje samopoštovanje, veću depresivnost, negativniju sliku tijela) i pretilosti prije odraz emocionalnih reakcija na tjelesno stanje i popratne socijalne postupke negoli odraz neke prethodno latentne psihopatologije koja uzrokuje pretilost.

Izvor: tjednik Lisa/Nikolina PetanFotografije: Profimedia