Time-out, kako napraviti da funcionira?  Što očekivati ​​u dobi  od 6 do 8 godina!

Većinu vremena ponaša se kao 'veliko dijete' koje se ne zna kontrolirati. Ali, zapravo, dijete još uvijek naporno uči kako dobiti ono što želi, testira vlastitu autonomiju i granice vašeg autoriteta. To znači da s vremena na vrijeme, može prekršiti direktive i pomaknuti granice koje odredite. I usprkos tome što naizgled djeluje zrelo, emocije i dalje nadvladavaju pa se dijete od veselog klinca može pretvoriti u bahatog, prkosnog buntovnika.

Kada prijeđe granicu ili previše zahtijeva, ponekad je najbolje u korijenu zaustaviti takvo ponašanje, maknuti ga od aktivnosti i dati mu malo mirnog vremena nasamo, poznatije kao time-out. Ova metoda discipliniranja je izvrstan način oblikovanja ponašanja. Ključno je znati kako i kada koristiti tehniku.

Što napraviti

Morate znati što je time-out, a što nije. Na time-out ne gledajte kao na kaznu, a onda neće ni vaše dijete. Umjesto toga, razmislite o tome kao o prilici da pomognete djetetu da se nosi s uobičajenim frustracijama i promijeni svoje ponašanje. Dok je dijete u time-outu, ono je samo, stoga ga nemojte provjeravati svakih nekoliko minuta i ne pokušavajte nagovoriti da prestane plakati. Premda to ponekad može zahtijevati nadljudski napor, nemojte vikati ili vrijeđati dijete. Poanta je da ga samo pustite da nekoliko minuta sjedi u samoći. Mirno vrijeme omogućuje djetetu da se resetira i smiri. Ono što je jednako važno, time-out daje i vama priliku da se smirite i da svađa ne eskalira. Cilj time-outa je smiriti i preusmjeriti eskalirajuću situaciju na miran način i naučiti dijete da se situacija može smiriti bez svađe.

Kad vidite da situacija ide u krivom smjeru brzo odredite time-out, prije nego što do sukoba dođe. U ovoj dobi dijete razumije što znači time-out pa ga možete pitati, koliko će mu vremena trebati da se smiri. Većina stručnjaka se slaže da bi minuta po godinama starosti bila optimalna, dakle, sedmogodišnjak bi u time-outu proveo sedam minuta.

Ako dijete u time-outu ostane dulje od toga, vjerojatno će fokus sa smirivanja preusmjeriti na ljutnju i ogorčenost, što se suprotno onome što bi se time-outom željelo postići.

Ako je dijete napredovalo do točke u kojoj prihvaća time-oute bez previše borbe, pitajte ga koliko misli da mu treba vremena i neka samo postavi mjerač vremena. Tako se ujedno smanjuje poniženje koje dijete u tom trenutku vjerojatno osjeća.

Odaberite pravo mjesto. Neki stručnjaci preporučuju slanje djece u njihovu spavaću sobu na time-out, dok drugi predlažu manje zabavno okruženje. Imajte na umu da je svrha time-outa da se dijete sabere, a vi odlučujete gdje će to najbolje učiniti.  Nikako ga nemojte stavljati negdje gdje bi moglo biti zastrašujuće. Zapamtite, dijete želite smiriti, a ne uplašiti.

Potaknite ga da eksperimentira s tehnikama samosmirivanja. Jedna od prednosti odmora u spavaćoj sobi je čitanje knjige, slušanje glazbe ili crtanje, što djetetu može pomoći da se smiri i  nauči kako kontrolirati svoj temperament. Vještina je to koja će mu dobro doći tijekom školskog dana.

Nemojte prečesto koristite time-out, jer ćete oslabiti njegovu učinkovitost. Sačuvajte ovu metodu za teže probleme, za agresivne radnje poput udaranja i bacanja igračaka. Budite dosljedni i  nakon što ste odredili pravila, držite ih se. Dijete mora znati pravila i konzekvence loših postupaka: 'Udario si brata pa ćeš sada imati sedam minuta odmora', je sve što trebate reći.

Kada taj time-out završi, porazgovarajte o situciji koja ga je odvela u time-out. Ako se dijete na primjer, potuklo sa svojim bratom koji je odbio podijeliti igračku, neka vam kaže gdje je pogriješilo i neka se ispriča svom bratu ili sestri. Također ga pitajte kako postupiti sljedeći put.

Nemojte vikati na dijete, držati mu predavanja i nemojte ga snažno grliti kada sve bude gotovo. Možda se kajete i osjećate krivima što ste kaznili dijete, ali nagrađivanje na kraju time-outa zapravo može potaknuti buduće loše ponašanje.